Ljeto je sezona paradajza - svugdje je, svaki izgleda lijepo, ali svi znamo razočaranje kad prerežemo naizgled savršen plod koji na kraju nema gotovo nikakav okus i pun je vode. Pa, kako onda prepoznati dobar paradajz - onaj koji stvarno miriše, ima okus i boju koju tražimo?

Iako jarko crveni paradajz izgleda primamljivo, boja ne garantira dobar okus. Industrijski uzgojeni paradajz dozrijeva umjetno, pa iako izgleda zrelo, zapravo nema puno okusa. Pravi, domaći paradajz može biti crven, narandžast, žućkast, prugast ili čak tamnoljubičast - ovisno o sorti. Bitno je da boja bude ujednačena i da nema tvrdih, zelenih dijelova oko peteljke.

Ako je paradajz dobar, osjetit ćete to odmah po mirisu - miriše "po paradajzu", punije, voćno i pomalo zemljano. Njušite ga kod peteljke, jer ondje najjače dolazi do izražaja. Držite ga u ruci: dobar paradajz bit će teži nego što izgleda, što znači da je pun soka. Lagani, "spužvasti" paradajz vjerovatno je voden i bezukusan.

Kora treba biti tanka, ali ne toliko da se ljušti. Ako je predebela ili sjajna kao lak za nokte, vjerovatno je uzgajana za dug transport, a ne za okus.

Najbolje mjesto za kupovinu paradajza je tržnica, ali kod provjerenih lokalnih proizvođača. Pitajte koju sortu prodaju, kad je ubrana i uzgajaju li je na otvorenom. Ako vam dopuste - kušajte. Pravi paradajz ne treba ni so ni ulje da bi bio dobar.

Ako kupujete u trgovini, birajte paradajz s grančicom - miris peteljke često otkriva kvalitetu ploda. I, ako vam dozrijeva u stanu - ne stavljajte ihga u frižider. Hladnoća ubija aromu i teksturu paradajza.