Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)

“I evo poruke narodu: Ako imate vile po Beču, ako letite privatnim avionima, ako imate helikoptere, fondacije, kumove milionere i plastičare hirurge,  botokse, možda ste i vi Dodik. Ali ako ste odrpani, ako vam je dijete otišlo u Njemačku na građevinu ili čeka kamatara, ako jedva krpite kraj s krajem, ako vam je crkveni pop bliži partiji nego Hristu – onda znajte: oni vas ne brane. Oni vas lažu. I koriste. Niste vi Dodik, vi ste bijeda i sirotinja!”

Ako je neko još imao iluziju da je Srpska pravoslavna crkva Crkva Hristova, a ne ispostava SNS-a i Dodikovog režima, e pa Porfirije Perić im je upravo izbrisao sve dileme. Dobro, odavno on nije “njegova svetost”, već “njegova korist”, specijalni izaslanik političkog Beograda za zapaljive poruke i svetosavsko-konzilijarne gluposti po regionu. A sada, ni manje ni više, on kao poglavar jedne vjerske zajednice staje u odbranu pravosnažno osuđenog Milorada Dodika, i to tako što cijeli srpski narod u BiH – po Porfiriju – treba da se osjeti osuđeno i ugroženo!

“Presuda Dodiku dovodi u pitanje opstanak srpskog naroda”, patetiše Porfirije.

Dakle, ne samo što se ovim sveštenim PR-pamfletom pere osuđeni političar, nego se cijeli narod poziva da se s njim identifikuje. Dobili ste presudu? E pa, to su vam osudili vas, samo da znate. Presudili su srpskom narodu. Opet genocidna kolektivna patnja, ali ovog puta bez zločina, bez žrtava – osim Milorada Dodika, naravno, koji je od danas valjda i mučenik, i svečenik, i bespravno progonjeni narod u jednom!

Zvuči poznato? Dabome!

A jel to onaj Porfirije?

Jel to onaj Porfirije što je, kad mu nije odgovarala rezolucija UN o genocidu, dramio sa Dodikom, Mandićem i Vučićem kako se cijelom narodu pripisuje genocidnost? Znači, međunarodna zajednica ne smije reći da je genocid bio genocid – jer će se Porfirije uvrijediti. I s njim “cijeli narod”. Jer je, zaboga, narod jedno biće, jedan organ, jedan Dodik da prostite.

Jel to onaj Porfirije koji je s litijašima paradirao po Crnoj Gori, dižući ruku u troprstu desnicu i mantrajući o “svetinjama koje ne damo”, dok je istovremeno davao dušu četničkom folkloru i političkom Vučićevom desantu na Crnu Goru? Naravno da jeste. Jel to onaj isti Porfirije koji pjeva četničke pjesme na privatnim druženjima dok miluje hrvatske ljevičare po glavi i priča o “ljubavi” i “razumijevanju”? Niko nije tako dobar u dvostrukom govoru kao Porfirije – u Beogradu s Vučićem, u Zagrebu s lijevim liberalima.

Jel to onaj Porfirije što ni danas ne priznaje naziv Crkva Srbije, iako mu se SPC u međunarodnim dokumentima vijekovima zove tako, jer mu to “ugrožava identitet”?

A sve drugo, uključujući zdrav razum i istinu, nije mu ni približno svetinja kao marketing svetosavske žrtve. Jer bez žrtve – nema svetosavlja. A kad nema žrtve, izmisli se. Ili se upiše Dodik.

Dodik kao Hristos iz Laktaša

Ovako nešto ni Tomislav Nikolić u najpijanijoj noći ne bi izgovorio. Dodik kao najviši predstavnik naroda? Dodik kao simbol opstanka Srba? Pa jeste li vi normalni? Taj čovjek je, da se ne zaboravi, pravosnažno osuđen zbog napada na ustavni poredak države čiji je član Predsjedništva. Bio. Taj čovjek je višegodišnji negator genocida, pljačkaš javnih resursa, egzekutor svakog oblika političke opozicije u RS-u. Taj čovjek je simbol dekadencije, a ne dostojanstva.

Ali ne! Porfirije ga ljubi u obraz i, metaforički, pere mu noge. Kao da je riječ o Isusu. Samo, razlika je – Dodik ne pere noge drugima, on pere ruke od krivice. A Porfirije mu dodaje peškir.

Narode, pogledaj se

I evo poruke narodu: Ako imate vile po Beču, ako letite privatnim avionima, ako imate helikoptere, fondacije, kumove i plastičare hirurge,  botokse, možda ste i vi Dodik. Ali ako ste odrpani, ako vam je dijete otišlo u Njemačku na građevinu ili čeka kamatara, ako jedva krpite kraj s krajem, ako vam je crkveni pop bliži partiji nego Hristu – onda znajte: oni vas ne brane. Oni vas lažu. I koriste. Niste vi Dodik, vi ste bijeda i sirotinja!

Jer nije Porfiriju stalo do naroda. Da jeste, pomolio bi se za narod bez struje, vode i hljeba. Ne bi dizao glas za čovjeka koji je sjeo u Mercedes, a narod ostavio u Golf dvojci. Ne bi pozivao na “očuvanje mira” dok sam politički baca žeravicu u već zapaljenu štalu.

Sekularna diktatura pod mantijom

Ovo što gledamo nije samo zloupotreba crkve u političke svrhe. Ovo je otvoreno ukidanje granice između sekularne vlasti i teokratske samovolje. SPC je (p)ostala filijala vladajuće stranke, a Porfirije je mitropolit propagande. SPC nije vjerska zajednica. To je svetosavska marketinška agencija. Sekta koja moli za moćnike, a pljuje po sirotinji ako digne glas.

I što je najgore – poziva sveštenike “drugdje” da se mole za Dodika! U slobodnom prevodu: dižemo pravoslavnu internacionalu u odbranu jednog balkanskog autokrate i kleptomana. Čak ni Putin to nije uspio, a evo Porfirije pokušava. S koljenima u crkvi i licem u Vučićevom krilu.

Zaključak: vjera, narod i Dodik – jedno te isto?

Ako narod ne smije biti razdvojen od Dodika – to više nije narod. To je stado. Ako je svaka kritika Dodika napad na Srbe – onda su Srbi postali taoci jednog čovjeka. Ako je crkva postala megafon optuženog političara – onda to više nije crkva. To je maskirana partijsko-militantna ćelija.

A kad sve sabereš i oduzmeš: Porfirije nije stao iza Dodika. On je stao umjesto naroda, govoreći u ime naroda koji to nije tražio od njega. I to nije grijeh. To je zločin nad istinom.

Zato, narode – idi moli se Bogu ako vjeruješ u istog. I moli se za zdrav razum. A toga nema kod Porfirija.