Stanovnici goraždanskog naselja Bogušići simboličnim gestom odlučili su zahvaliti Šefiki Tanjo, koja je u privatnoj kući pretvorenoj u porodilište u ovom naselju tokom rata od 1992. do 1995. godine obavila 75 poroda. Iako u nehumanim uslovima sve bebe su preživjele a sada su to odrasli i uspješni ljudi koji Šefiku od milja zovu ratna heroina.

Šefika danas živi u Americi a njena posjeta Bogušićima iskorištena je za postavljanje ploče zahvalnosti na kući ratnog porodilišta.

Amela Ratković prva je uz Šefikine vješte ruke početkom juna '92 na svijet donijela zdravu bebu. Upravo je njena ideja da se na kući, svojevrsnom ratnom porodilištu postavi ploča u čast babici Šefiki.

"Bili smo na nekom druženju i pričali o svemu kad je Amela Ratković to inicirala, da kao Mjesna zajednica i djeca kojima je pomogla da se rode, napravimo ovako nešto. Uradili smo spomen ploču u znak zahvalnosti, i to je jako malo za ono što je ona za nas uradila", pojašnjava predsjednik savjeta MZ Bogušići Amel Begović.

Senada Bukva u jeku rata 12. januara 1993. godine uz Šefikinu pomoć rodila je kćerku Ajlu koja je danas majka troje djece. Senada se prisjeća vremena kada je strahovala hoće li njena kćerka uošte preživjeti

"Šefika bi za deset minuta svoj dnevni boravak pretvarala u porodilište, uglavnom su se porodi tu obavljali, mada se dešavalo i u autu ili na drugim mjestima, ali većinom su tu sva djeca rođena. To je bio prokleti rat, kad nismo imali ni struje ni vode, ni higijenskih uslova. Sve je bilo tako teško i emotivno, ali uz pomoć naše Šefike u ruševinama rata rađali su se životi", ističe Senada.

Amina Krajišnik i njen brat Alem jedini su blizanci rođeni u Bogušićima u ratu, što je bio  poseban trenutak, uprkos zlu koje se nadvilo nad gradom na Drini. Neizmjerno je zahvalna svojoj babici Šefiki sa kojom se prvi put sastala, nakon toliko godina.

"Ovo je doprinos svih nas za ovu ženu koja se davala maksimalno, kad pomislim na sav napor i trud koji je trebalo uložiti, a ona je srcem i dušom pomagala porodiljama. Samo je željela da se djeca živa i zdrava donesu na svijet. I mi smo svi danas živi i zdravi zahvaljujući njoj i beskrajno smo zahvalni našoj heroini", kaže Amina

Šefika je porođaje obavljala  bez sale ili instrumenata, ali sa ogromnim znanjem i srcem, a svih 76-ero djece koje je porodila u ratu smatra svojom i o njima govori sa posebnim emocijama.

"Nisam gledala ni da li smijem sašiti ranu ni da li imam injekciju, da li imam gazu, sa peglom na žaru sam sterilisala. Od mojih 76 beba nikad nijedan pupak se nije inficirao, a radila sam i u posluzi, znalo se desiti da po četiri dana nisam spavala, priča Šefika koju je ovaj gest posebno dirnuo.

Svaki porod za nju je kaže posebna priča o kojoj se može snimiti film.  Ipak, jedan joj je ostao posebno urezan u sjećanje.

"Naš komandant Zaim rahmetli dovezao je jednu djevojku koja je bila trudna. Volim je puno, ako bude negdje vidjela ovo neka mi se javi. Dovezli su je i ostavili kod mene, a kad se porodila nikog nema da dođe po nju. Bila sam joj mama. 17 dana je bila kod mene", priča kroz suze Šefika.

Šefika nije samo ratna heroina, već i heroina u miru, tako vole reći mještani ovog naselja. U prilog tome ističu da je i definitivno prije pola godine pobijedila karcinom pluća što je bila njena najvažnija životna pobjeda, piše Fena.