Na sinoćnjem koncertu u Sinju, hrvatski pjevač Marko Perković Thompson ponovo je izazvao kontroverze izjavama u vezi s pozdravom „Za dom spremni“, koji se pojavljuje u njegovoj pjesmi Bojna Čavoglave.

Obraćajući se okupljenima, Thompson je izjavio kako je riječ o, kako je rekao, „slobodi govora“ i „pravu na vlastiti stav“.

„Znamo što je ta pjesma prošla, koju Kalvariju, čak je sudski spor imala i dobila. Visoki prekršajni sud je kazao da je pjesma slobodna, legalna. Međutim, imamo i jugopolitičare koji ne priznaju ni sud, a bar bi političari trebali biti legalisti, ali vidite – nisu kad se radi o tome“, rekao je Thompson, dodavši da to, ipak, „nije tema za večeras“.

Govoreći o hrvatskim braniteljima, Thompson je pozdrav „Za dom spremni“ predstavio kao simbol borbe za slobodu:

„Sloboda za koju su naši branitelji ginuli, borili se, prolijevali krv. Da budemo slobodni, da možemo govoriti, da možemo viknuti da smo za svoj dom spremni. Hrvatski branitelji su donijeli slobodu svojoj hrvatskoj državi i svome narodu. Ali oni koji žele živjeti u ovoj našoj domovini moraju poštovati hrvatske branitelje i njihove simbole.“

Dodao je i poruku koju je publika ispratila burnim pljeskom:

„Jugoslavije više nema. Jugoslavija je mrtva. Hrvatski čovjek je živ i uvijek će biti za svoj dom spreman.“

Spor oko pozdrava "Za dom spremni"

Pozdrav „Za dom spremni“ ima duboko problematičnu historiju: riječ je o službenom pozdravu ustaškog režima iz vremena Nezavisne Države Hrvatske (NDH), odgovornog za sistemske zločine, uključujući genocid nad Srbima, Romima, Jevrejima i antifašistima tokom Drugog svjetskog rata.

Iako dio hrvatske javnosti pokušava predstaviti taj pozdrav kao stariji, „izvorno hrvatski“ izraz, historičari jasno ukazuju da je on poznat prvenstveno kroz kontekst ustaškog režima. Tokom Domovinskog rata, korišten je i od strane HOS-a, paravojne jedinice koja se također često povezivala s ustaškom ikonografijom.

Upravo tu leži korijen višedecenijske kontroverze: da li je pozdrav „Za dom spremni“ moguće posmatrati izvan njegovog fašističkog naslijeđa, ili njegova ponovna upotreba i glorifikacija predstavljaju historijski revizionizam i rehabilitaciju ustaštva?

Brojne međunarodne organizacije, uključujući i Evropski parlament, osudile su pokušaje normalizacije tog pozdrava u javnom prostoru.