Bosna i Hercegovina treba odbaciti iluziju skorog članstva u EU i fokusirati se na vlastiti razvoj koristeći postojeće resurse, zaključuje analiza uglednog magazina Foreign Policy.

Punopravno članstvo u EU malo je vjerovatno u bližoj budućnosti – zbog usporenih reformi unutar BiH, ali i zbog promjena političke dinamike unutar same Unije. S druge strane, kandidatura BiH za EU postaje sve manje korisna, jer se često koristi kao izgovor da se ne preuzme odgovornost za konkretne promjene i poboljšanje života građana.

Foreign Policy podsjeća da je još na samitu u Solunu 2003. godine EU obećala europsku perspektivu zemljama Zapadnog Balkana, ali da BiH nakon više od dvije decenije nije uspjela provesti ključne reforme niti započeti pristupne pregovore. Postdejtonski politički sistem, obilježen etničkim podjelama i pravom veta, onemogućava donošenje važnih odluka, a brojni politički lideri koriste europsku integraciju kao sredstvo za učvršćivanje vlastitih interesa.

Kao odgovor na ove probleme, analiza navodi da bi BiH trebala jasno prihvatiti realnost — da članstvo u EU nije na vidiku — te pauzirati kandidaturu. Time bi se omogućilo da domaći političari i građani usmjere svoje napore na konkretne unutrašnje reforme i poboljšanje životnog standarda, umjesto na ispunjavanje zahtjeva iz Brisela koji se često koriste kao politička alibi.

Istovremeno, ostaje otvorena mogućnost daljnje ekonomske i obrazovne saradnje s EU, ali bez nerealnih očekivanja o skorom pristupanju. Kandidatura je sada postala i politički teret, a njenim zamrzavanjem otvorila bi se šansa za iskreniju raspravu o prioritetima zemlje.

Analiza naglašava da članstvo u NATO-u ostaje prioritet BiH, jer ono pruža sigurnosnu zaštitu i stabilnost u regiji. S druge strane, EU kandidatura, u sadašnjem stanju i tempu, gubi smisao.

Zaključno, jasno priznanje da EU članstvo nije blizu pomoglo bi da se prekine s praksom prebacivanja odgovornosti na međunarodne aktere, a politički lideri u BiH bili bi primorani da se fokusiraju na stvarne probleme svojih građana — od cijena hrane i stanovanja do kvalitetnijih javnih usluga.