Naslovi poput „Užas na Bjelašnici: Djeca maltretirala psa, stavljali mu snus u usta“, „Tuzlak zgrozio javnost jer je psa vukao vezanog za automobil“, „Majka pred djetetom objesila psa kod Bosanske Dubice“ ili „Horor u Čapljini: Bacio vreću sa psićima u Neretvu“ redovno se mogu pročitati na domaćim medijima.

Zataškano zbog srama

U Bihaću je javnost šokirala snimka na kojoj se jasno vidi muškarac kako seksualno zlostavlja psa. U Sarajevu je muškarac inicijala G. S. osumnjičen za isti čin, a nadležni tužilac predložio je jednomjesečni pritvor. Međutim, postavlja se pitanje koliko slučajeva ostaje neprijavljeno, skriveno iza zatvorenih vrata, zataškano zbog srama, straha ili ravnodušnosti.

Tužilac Kantona Zapadnohercegovačkog Josip Aničić kazao je za Bljesak.info kako, koliko se on sjeća, u ovom kantonu ranije nisu evidentirani slučajevi seksualnog zlostavljanja životinja.

– Međutim, bilo je drugih oblika zlostavljanja i ubijanja životinja. Takvo ponašanje je kažnjivo kroz kazneno djelo „Mučenje i ubijanje životinja“ iz članka 318. Kaznenog zakona FBiH. Tokom istrage provode se dokazne radnje ovisno o konkretnom slučaju, a najčešće su to očevid, pregled i obdukcija životinje, vještačenje i analiza krvi te uzimanje izjava od osoba koje imaju saznanja o događaju – rekao je Aničić.

Pojasnio je da se kod sumnje na trovanje životinja uzimaju uzorci jetre i krvi iz jugularne vene, a zatim se vrši kemijsko-toksikološko vještačenje radi utvrđivanja prisustva otrovnih supstanci.

– Kod sumnje na ubistvo životinje iz vatrenog oružja, pored pregleda i obdukcije, vrši se i balističko vještačenje kako bi se utvrdio kalibar metka i oružje kojim je počinjeno – dodao je.

Nedostatak materijalnih dokaza

Udruženje „Prijatelji životinja BiH“ potvrđuje da su ovakvi zločini prisutni, ali u velikom broju slučajeva neprocesuirani. Najveći problem je nedostatak materijalnih dokaza, posebno veterinarskih nalaza koji bi mogli potvrditi seksualno zlostavljanje.

– Pretežno se radi o bolesnim umovima koji se hvale na društvenim mrežama, ali ne znamo gdje se životinja nalazi niti je li još živa – poručuju iz Udruženja.

Zakon o zaštiti životinja u BiH postoji od 2009. godine i predviđa kaznu zatvora do šest mjeseci za teško zlostavljanje, a za posebno okrutne slučajeve i do godinu dana. Također, zakon omogućava zabranu držanja životinja u trajanju od jedne do pet godina. Ipak, praksa pokazuje da sudovi najčešće izriču uvjetne kazne, a počinitelji ostaju nekažnjeni ili blago kažnjeni.

Tek 2024. godine, prvi put u Kantonu Zapadnohercegovačkom podignuta je optužnica za kazneno djelo mučenja i ubijanja životinja. Takvih slučajeva bilo je desetine, ako ne i stotine.

Samo uvjetna kazna

Aničić je pojasnio da su u većini procesuiranih slučajeva izricane uvjetne kazne, što i nije iznenađujuće s obzirom na propisanu maksimalnu kaznu: do jedne godine zatvora za teži oblik djela, a do šest mjeseci za lakši oblik.

Iz Udruženja „Prijatelji životinja BiH“ ističu da seksualna zlostavljanja životinja ostaju stvarna i prisutna u svakodnevnom životu, ali veliki broj slučajeva nikada ne dođe do suda zbog nedostatka konkretnih dokaza.

– U ovakvim slučajevima ključni dokaz je veterinarski nalaz koji potvrđuje čin seksualnog zlostavljanja. Bez njega istraga najčešće ne može ni početi. Pronalazimo životinje s povredama, ali ne znamo ko ih je zlostavljao. A bez počinitelja, pravda ne postoji – poručuju iz Udruženja.

Dodaju da su često svjedoci zlostavljanja upravo sami počinitelji, koji se hvale svojim djelima na društvenim mrežama. Bez podataka o identitetu ili lokaciji životinje, Udruženje ostaje nemoćno.