Rijeka Una, jedna od najljepših i najvažnijih rijeka Bosne i Hercegovine, suočava se s neviđenim ekološkim problemom. Anes Podić iz Eko Akcije za Slobodnu Bosnu opisuje situaciju kao „otpadni val koji je od Bihaća išao nizvodno“ između 10. i 11. augusta 2025. godine.

„To nije nikakvo cvjetanje algi kako to pokušavaju prikazati na federalnoj inspekciji za vode, već je u pitanju talas zagađenja“, naglašava Podić.

Zagađenje je prvo stiglo do Bosanske Krupe, zatim do Bosanskog Novog i Novog Grada, a vjerovatno je već do samog ušća.

„U srednjem toku je voda još uvijek smeđe boje, vrlo mutna, i to je zagađenje kakvo na Uni nikada ranije nismo vidjeli“, rekao je Podić za SB.

Podić ističe problem u radu institucija:

„Ko je zagađivač? Odgovor neće biti lako naći, pogotovo što naše institucije jednostavno ne obavljaju svoj posao. Praktično, institucije koje bi trebale štititi naš okoliš ne postoje – imamo ih na papiru, s ljudima zaposlenima, ali njihov praktični učinak se svodi na nulu.“

„Federalna inspekcija je primjerice u Zenici reagovala četiri dana kasno, kada je voda otrovala hiljade riba nizvodno. Takav pristup institucija omogućava da zagađivači prolaze nekažnjeno“, dodaje Podić.

Propusti institucija i opasnosti za građane

Sezona godišnjih odmora dodatno je zakomplicirala situaciju, jer je Una puna turista i dijaspore koji se kupaju, splavare i idu na rafting.

"Mi smo poslali upozorenje jer ovakve stvari mogu biti izuzetno opasne, ali oni koji bi trebali reagovati po dužnosti – nisu ništa uradili“, kaže Podić.

Zavod za javno zdravstvo USK nije izlazio na teren, nije uzimao uzorke niti postavljao obavještenja o opasnosti kupanja ili korištenja vode za poljoprivredu.

„Čak su im ribari donosili uzorke vode, ali Zavod za javno zdravstvo ih nije pravilno obradio i često ih je vraćao, bez da je poduzeo potrebne korake. Građani, koji su pokušavali upozoriti na opasnost, praktično su ostavljeni sami sebi“, objašnjava Podić za SB.

On podsjeća da je hemijska analiza vode već urađena, ali napominje da Zavod ima akreditaciju samo za sedam od ukupno dvadeset parametara, dok se više od 95% štetnih materija, koje federalni pravilnik nalaže da se provjere, uopće nije testiralo.

„Nevjerovatno je šta sve otkrivamo i šta se ne provodi“, kaže Podić.

Problemi se, prema njegovim riječima, ne završavaju na Zavodu.

„U Unsko-sanskom kantonu uopće nema inspektora specijaliziranih za vode. Ljudi koji bi trebali biti nadležni, nisu, a federalni inspektori se također ne miješaju u svoj posao. Iako imaju ovlasti da reaguju, praktično ne poduzimaju ništa“, ističe Podić, naglašavajući sistemsku neodgovornost koja ugrožava sigurnost rijeke i građana.

Nelegalne gradnje i sistemski problemi

Jedan od najvećih problema, prema Podiću, jesu nelegalne gradnje uz obale Une:

„Metar po metar se betonira. Zakon o vodama nalaže 15 metara od obale bez gradnje, ali to niko ne poštuje. Inspekcije imaju moć da zaustave radove i stave službeni pečat, ali to ne rade.“

Ne samo građani, već i politički utjecajni ljudi grade vikendice i privatne objekte uz rijeku, čije otpadne vode završavaju u Uni.

„Imamo primjer tužioca u Unsko-sanskom kantonu koji je sagradio nelegalnu vikendicu u zoni uz Unu, a sada je izdaje preko platformi za iznajmljivanje. Takvi slučajevi pokazuju koliko je korupcija duboko ukorijenjena, jer institucije koje bi trebale sankcionisati ovakve prekršaje – inspekcije i tužilaštvo – praktično ne rade svoj posao“, upozorava Podić za SB.

On dodatno naglašava da nelegalne gradnje nisu problem samo pojedinaca, već i politički utjecajnih ljudi:

„Zastupnik u Domu naroda izgradio je vikendice, podijele ih na placeve, a sve otpadne vode završavaju u Uni. Svi dobiju priključke na struju i vodu, iako su objekti nelegalni.“

Podić ističe da sistemska slabost institucija i pasivnost inspekcija omogućava da se ovakvi prekršaji dešavaju bez posljedica, a građani i okoliš ostaju nezaštićeni.

Kolektor u Bihaću, za koji je Njemačka osigurala gotovo 21 milion KM, trenutno ne radi kako treba.

„Ima kvarove na svim dijelovima sistema za pročišćavanje, jedan od četiri bazena je potpuno prazan. To bi moglo biti izvor zagađenja, ali naša inspekcija neće utvrditi uzrok. Kao i uvijek, prašina će pasti po cijelom slučaju, čekat će se da voda sve odnese i da svi to zaborave“, kaže Podić.

Vanredno stanje

Podić također navodi i druge izazove: betoniranje privatnih plaža, bespravna gradnja unutar zaštićenih područja nacionalnog parka, neodgovornost opštinskih vlasti i korupciju lokalnih zajednica.

Uni prijete sa svih strana – od radova na ušću, preko Trgovske gore, do problema koje Podić navodi, a Krajišnici je, koliko mogu, čuvaju i čiste. Da li se oni mogu aktivirati, pitali smo Podića. On odgovara da je situacija u Krajini alarmantna: sela su sve praznija, otpor lokalnog stanovništva slabi, a ljudi odlaze u inostranstvo. Krajinu usred svojih obilazaka vidi kao raseljenu.

„Puno češće bi ranije bilo otpora, danas nemate ljude čija budućnost je ostati i živjeti ovdje“, kaže Podić.

„Opštine na obalama Une su toliko korumpirane da apsolutno ne mogu izvršiti svoju zadaću. Zaštićeni dio nacionalnog parka Uni se također gradi bez kontrole, inspekcija često ne intervenira, a građani postaju jedini faktor koji može prijaviti nepravilnosti“, naglašava.

Podić objašnjava da u Hrvatskoj postoji pravni okvir (Natura 2000) koji je omogućio sprječavanje uništavanja rijeke: „U Bosni i Hercegovini takav okvir ne postoji, pa se lokalni interesi i korupcija često ostvaruju na štetu okoliša.“

„Nama treba vanredno stanje kada je Una u pitanju, jer metar po metar nestaje, betonira se i krši zakon. Ako se situacija ne popravi, gubi se najvrednija prirodna i ekološka vrijednost naše zemlje. Naše rijeke su najveća vrijednost koju imamo. Bosna i Hercegovina ima prelijepih planina i šuma, ali rijeke su jedinstvene u svijetu. Moramo okupiti sve snage da ih sačuvamo“, zaključuje Anes Podić za SB.

(S. H.)