Američko Ministarstvo financija (Treasury) privremeno je ukinulo dio sankcija Rusiji kako bi se provele transakcije “nužne i uobičajeno povezane” sa summitom na Aljasci. Domaćin plaća dio, ali uvijek se pojave troškovi koje plaća gost. Kad je riječ o ruti leta, nema ustupaka, Putinov će zrakoplov letjeti u skladu s ograničenjima koja je NATO nametnuo Rusiji. Trump polijeće iz Washingtona u petak ujutro. Sastanak bi trebao početi, kako je objavio Jurij Ušakov, Putinov savjetnik, u 21.30 sati po zagrebačkom vremenu u vojnoj bazi u Anchorageu (19.30 GMT).

Ušakov je najavio da će razgovarati o sukobu u Ukrajini i međunarodnoj sigurnosti, dok je Trump tvrdio da je tema samo Ukrajina. Prvi je to susret američkog i ruskog čelnika od 2021., kad se s Putinom u Ženevi sastao Joe Biden. Tada su razgovarali predsjednici i ministri vanjskih poslova, a dio stručnjaka smatra da je Putin shvatio zdravstvene teškoće s kojima se Biden suočava, što je učvrstilo njegovu odluku da napadne Ukrajinu.

Neiskorišteni bilateralni potencijal

Ušakov je naglasio i teme "bilateralne suradnje" te "ogromni neiskorišteni potencijal" rusko-američkih ekonomskih veza o čemu bi trebao glavnu riječ voditi Kirill Dimitriev, Putinov izaslanik za ekonomska pitanja i ulaganja, što signalizira da će jedna od poluga pritiska na Trumpa biti ponuda unosnih poslova. Rekao je da će se zatim sastati izaslanstva dviju zemalja, a predsjednici održati zajedničku konferenciju za novinare. Na Aljasku putuju i ruski ministri obrane i financija Andrej Belousov i Anton Siluanov. Uz Putina će također biti ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

S američke strane nije bilo najave članova izaslanstva, ali se može očekivati da će u njemu svakako biti posebni izaslanik Steve Witkoff, što jača poziciju Moskve jer je on u svom neznanju i nerazumijevanju prihvatio njihovu generalnu argumentaciju sukoba s Ukrajinom, te državni tajnik Marco Rubio koji se ne usudi ni u čemu prigovoriti Trumpu. Rubio je istodobno i Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Europa ne krije zadovoljstvo razgovorima koje je pregovarački tim u širem sastavu održao s Trumpom u srijedu. Nakon virtualnog dijaloga pojavila se nada da su uvjerili američkog predsjednika da ne popusti jer je Putin više nego nagrađen pozivom u SAD. Cilj je bio osigurati da Trump ne pristane na bilo kakvu podjelu teritorija prije primirja, otvorila se tema novog sastanka s Putinom kako bi se pratio nastavak procesa, Kijev je dobio i signal mogućih sigurnosnih jamstava. Analitička tvrtka Teneo upozorava na nedavne ankete koje pokazuju da bi većina Ukrajinaca prihvatila da Rusija zadrži de facto kontrolu nad okupiranim teritorijima ako postoje vjerodostojna sigurnosna jamstva SAD-a i europskih zemalja na putu prema pristupanju EU.

Andrius Tursa iz Tenea smatra da se Moskva u ovom trenutku vjerojatno neće složiti s takvim dogovorom. Aleksandar Bocan Harčenko, ruski ambasador u Srbiji, u razgovoru za beogradsku Politiku definirajući moskovski pogled na našu Uniju dijelom daje za pravo Tursi: “EU je krenula putem rata, pretvorila se u neku vrstu vojne institucije i stoji na raspolaganju NATO-u.” Trump je najavio da će se Putin suočiti s posljedicama ako ne pristane na prekid rata, ali bez detalja.

Važan detalj isključen je iz priča o uspješnom razgovoru. Iako je poljski premijer Donald Tusk stalni dio europskog pregovaračkog tima, u utorak malo prije ponoći s američke strane je stigao zahtjev da ne sudjeluje u razgovoru u srijedu, već da ga zamijeni novi predsjednik Karol Nawrocki, blizak Trumpovoj ideološkoj platformi.

Prije pet dana iz Bijele kuće je stigao službeni poziv pa će prvi međunarodni posjet Nawrockog biti SAD-u – američki ga je predsjednik pozvao i tijekom kampanje nastojeći osigurati njegovu pobjedu. Poljski predsjednik oštar je protivnik Rusije, kao i svi u Poljskoj, ali je rezerviran kad je riječ o pristupanju Ukrajine EU i NATO-u. Točka je to na kojoj vidimo da je Trump slušao Europljane, ali htio je imati istomišljenika – sadašnja administracija silno hvali Poljsku i baltičke zemlje zbog ulaganja u obranu, dok je ta tema određeni kamen smutnje u odnosima s Italijom s kojom dijeli ideološku paradigmu.

Neovisno o odjecima dijaloga u srijedu, ne treba polagati velike nade da će Trump imati na umu dogovoreno kad bude sjedio s Putinom. Sastanak će početi nasamo, samo njih dvojica, neki izvori navode da će biti samo ruski prevoditelj, što ne bi bilo prvi put (Witkoff uvijek razgovara samo uz ruskog prevoditelja, što je golema pregovaračka pogreška jer Putin, koji zna engleski, ima mogućnost promišljati o njegovim riječima tijekom prijevoda na ruski, dok Witkoff mora reagirati odmah). Presudan je to trenutak sastanka i tu se možemo složiti s Trumpom da bi tada mogao vidjeti je li Putin spreman za dogovor. Nevolja je u tome što se Putin i na to pripremio, bit će oboružan podacima, a Trump, kako je poznato, pregovara na emocionalnoj razini (važno je samo da ne skrene na iracionalnu). Na susret možemo gledati u smislu nastanka svemira kad su bile ključne prve tri minute, pa bi tako moglo biti i u Anchorageu. U tom procesu malo je vjerojatno da će se Trump oslanjati na teze dogovorene s Europom.

Putin sugovornicima veže ruke

Dave Pitts, bivši direktor CIA-e za Južnu i Srednju Aziju, objasnio je pregovaračku taktiku ruskog predsjednika: “Putinu se često pretjerano daje na vrijednosti kao strategu, ali vješt je u korištenju crvenih linija, manipuliranju situacijom, izazivanju straha od eskalacije i zastrašivanju kako bi stvorio i normalizirao narativ koji ograničava prostor donošenja odluka i veže ruke njegovim protivnicima kreirajući promjenu u suštini stvarnog problema.” Pitts, u razgovoru za privatnu obavještajnu tvrtku Cipher Brief, kaže da bi Trump mogao poremetiti strategiju “čvrstim pristupom”. Dosadašnje iskustvo njihovih razgovora pokazuje da ga je Putin uvijek razoružao uvodnim riječima i okrenuo na teme u skladu sa svojim željama i ciljevima. Ruska strana ne govori ništa o mogućem zajedničkom dokumentu, barem priopćenju, što će situaciju ostaviti neodređenom jer će svaka strana tumačiti dogovor kako želi.

Koalicija voljnih u srijedu je objavila da se "međunarodne granice ne smiju mijenjati silom" što bi trebao biti aksiom koji je postavio još Helsinški završni akt 1975. godine. Ali, granice se smiju mijenjati dogovorno i prva teza ne bi smjela onemogućiti pregovore koji vode miru pa i ako se traži promjena granica. Na umu treba imati da Ukrajinu nastavak rata vodi državi bez ljudi, što je gore od gubitka dijela teritorija, privremenog ili trajnog – Donbas je i dalje većinski proruski orijentiran.

Interesantan uvid u mogući završetak razgovora ponudio je povjesničar Françoise Thom u Le Mondeu. "Rusija se sjeća da je većina teritorijalnih ekspanzija Carstva prema zapadu ostvarena uz suučesništvo i pomoć jedne ili više stranih sila: nakon Pruske i Austrije u podjeli Poljske 1772. godine; dogovorom s Turskom glede ponovnog osvajanja kavkaskih država 1920-1921; oslanjajući se na Njemačku za okupaciju baltičkih država i aneksiju Galicije (Ribbentrop-Molotov pakt, potpisan 1939). Pa zašto se ne obratiti Trumpu da baci Ukrajinu na koljena?“ I podijele sve što u njoj vrijedno ima, dodajem.

(Jutarnji list)