Na današnji dan, 24. augusta 1977. godine, rođen je Robert Enke. Ovaj njemački golman imao je izvanrednu karijeru, ali njegov život je tragično okončan. U novembru 2018. godine, u teškoj depresiji, bacio se pod voz i oduzeo sebi život. Bile su mu samo 32 godine. Time je izazvao šok u njemačkoj, ali i svjetskoj javnosti, piše Dnevno.hr.

Robert Enke se bacio pod voz kod Neustadta na Rubenbergeu. U tim trenucima je bio član njemačkog Hannovera i reprezentacije.

Dvije godine prije Enkeove smrti, on i njegova supruga Teresa izgubili su kćerku Laru, koja je preminula kao dvogodišnjakinja zbog srčanih problema pri rođenju. Par je prije Enkeovog samoubistva usvojio djevojčicu, ali nakon svega što mu se desilo, golman Hannovera postao je nestabilna osoba. Nekoliko dana kasnije, njemačka televizija ARD objavila je da se Enke ubio samo 200 metara od groba svoje preminule kćerke.

Bolovao i prije?

Ipak, stručnjaci tvrde da smrt kćerke nije bila jedini okidač za samoubistvo, već da je nesretni Robert Enke bolovao i prije.

Enke je karijeru počeo u Carl Zeiss Jeni 1995. godine, da bi je nastavio u Monchengladbachu i kasnije u Lisabonu, gdje je igrao za Benficu i bio klupski heroj. Zatim ga je 2002. kupila Barcelona, no tamo se nije naigrao, već je bio na posudbi u Fenerbačeu i Tenerifama.

Karijeru je nastavio u Hannoveru, gdje je bio prvi golman i najbolji igrač, a pozvan je i u reprezentaciju na Euro 2008. Tada 32-godišnji Enke bio je u konkurenciji za prvog golmana njemačke nogometne reprezentacije, ali onda se desilo samoubistvo.

Samoubistvo svjetski poznatog golmana na brutalan je način pokazalo koliko je šira javnost malo poznavala njegov stvarni karakter. Nekoliko godina kasnije, na Frankfurtskom sajmu knjiga predstavljena je Enkeova biografija. Autor knjige je novinar Ronald Reng, dugogodišnji pratilac i bliski prijatelj pokojnog igrača. Ronald Reng i Robert Enke bili su jako dobri prijatelji. S jedne strane novinar, s druge golman "Elfa". Poznavali su se sedam godina. I onda je došao 10. novembar 2009. Vijest o Enkeovoj smrti iznenadila je i samog Renga.

Niko nije znao koliko je teško

Enkeovi prijatelji znali su da je golman imao problema, ali nisu znali koliko ga je ozbiljno mučila depresija. "Eto, 2003. godine kada je igrao u Barceloni, ja sam primijetio da nešto nije u redu. Njegovo lice je bila kamena maska. Ali mi nismo imali antene za njegovu depresiju. Mi smo uvijek tražili neke druge razloge za njegovo loše raspoloženje", prisjeća se Reng Enkeovih dana u velikom španskom klubu.

Mnogi tvrde da je Enke skrivao svoju bolest. Skrivao ju je i od prijatelja, i od poznanika, i od kolega.

"Ne vjerujem da mu je trebalo puno snage da skriva bolest od nas. Puno više snage trebalo mu je da se obračuna s depresijom. To je bio ogroman napor. Kada danas čitamo Robertove dnevnike, otprilike možemo naslutiti kako uopće izgleda život neke osobe koja pati od depresije."

Najteži korak

Nakon Enkeove smrti, mnogi su se pitali bi li za pokojnog golmana bilo bolje da je on otvoreno pričao o bolesti. Ronald Reng, autor knjige, je rekao:

"Reći javno da boluješ od depresije znači praktično uništiti život kakav si do tada živio. Robert je bio golman njemačke nogometne reprezentacije. I da on kaže da je depresivan? Pa ljudi bi rekli da mu je mjesto u klinici. On se našao pred jednom velikom crnom rupom. On nije znao šta ga očekuje. On se pitao hoće li ikada više moći nastupati kao profesionalni igrač?"

Pisac Reng kaže da se bolest, i to ne samo u nogometu, doživljava kao znak slabosti. Robert Enke je bio senzibilna osoba, čovjek koji se brinuo i oko svojih kolega. No, u profesionalnom nogometu je nažalost, kaže Reng, činjenica da se: "...solidarnost, saosjećajnost prečesto shvaćaju kao slabost. Uopće se ne shvaća da se kod onih ljudi koji se brinu oko kolega ne radi o lošijim nogometašima. Ili da neko kaže: OK, on je bolji golman od mene, on treba stajati na golu, on je broj jedan!"