Bivši predsjednik Srbije Ivan Stambolić (64) otet je prije 25 godina. Dok je trčao trim stazom u Košutnjaku, prišla mu je grupa muškaraca, otela ga i prisilila da uđe u bijeli kombi. Od tog momenta niko od rođaka i prijatelja nije ga vidio živog.

Međutim, tri godine kasnije, tokom policijske akcije "Sablja", klupko je počelo da se odmotava. Pripadnik Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije, koji je postao svjedok-saradnik, odveo je istražne organe na Frušku goru. Zločinački plan da se nikada ne sazna šta je bilo sa Stambolićem propao je.

U ponedjeljak se navršilo četvrt vijeka od otmice i likvidacije nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva Srbije, funkcije u SFRJ koja je predstavljala predsjednika Republike. Podsjetimo, Stambolić je nestao 25. avgusta 2000. godine, mjesec dana uoči predsjedničkih izbora u Saveznoj Republici Jugoslaviji, na kojima je Vojislav Koštunica u prvom krugu pobijedio Slobodana Miloševića. Tijelo Ivana Stambolića pronađeno je zakopano tri godine kasnije, tokom velike policijske akcije pokrenute zbog atentata na premijera Zorana Đinđića.

"Ristiću, spremi se, pripremi kompletnu opremu"

Čuveni forenzičar Časlav Ristić otkrio je da je jednog dana u jeku "Sablje" 2003. godine, pred kraj smjene, dobio poziv da dođe na teren. Znao je, kaže, da je riječ o nečemu "velikom".

“Tog 28. marta 2003. sjedio sam sa kolegom u MUP-u, bilo je popodne i čekali smo kraj radnog vremena da idemo kući. Odjednom, u kancelariju je upao naš načelnik kriminalističke tehnike i rekao mi: 'Ristiću, spremi se, pripremi kompletnu opremu, idemo na jedan jako delikatan uviđaj.' Odmah mi se u glavi vrzmalo da je pronađeno baš tijelo bivšeg predsjednika Srbije. Ja sam pitao odmah, bez dlake na jeziku: 'Je li to, načelniče, pronađen Ivan Stambolić?' Rekao mi je: 'Nemoj ti mnogo da se interesuješ, pripremi se, uzmi opremu i čekamo te ispred ulaza'”, otkrio je Časlav Ristić na svom YouTube kanalu.

Dodaje da su odmah krenuli.

“Ispred su nas čekali džipovi sa pripadnicima Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ). Krenuli smo put Novog Sada, ali niko od nas nije tačno znao gdje idemo. Sve dok nismo stigli na Frušku goru, u mjesto Zmajevac”, otkriva forenzičar.

“Stigli smo u kasnim popodnevnim časovima. Sve je izgledalo jezivo, sa nama su bili 'sajevci'. Tada smo došli do mjesta gdje nas je čekao čovjek sa maskom. Kada smo prišli, on je skinuo masku i pokazao nam gdje se otprilike nalazi raka. A onda je istražni sudija od njega zahtijevao da skine fantomku. Desetak minuta bio je bez nje i znali smo o kome je riječ”, opisuje Ristić, dodajući da se radilo o svjedoku-saradniku.

“To je bio Nenad Šare, koji nam je rekao: 'Ja sam ovdje stajao i čuvao stražu. Odavde, pa 100 metara tamo, nalazi vam se grob Ivana Stambolića.' Šare nam je rekao: 'Oni su tamo iskopali jamu, ja nisam prilazio. Samo sam čuo pucanj i čuo da je neko od njih rekao da je stvar završena'.”

"To su najobičnije kukavice"

Šare je, prije toga, čuo dogovor o tome ko će pucati Stamboliću u glavu.

“Dakle, onaj 'junak' koji će da puca u čovjeka koji ima 64 godine, kome su vezali ruke. To su te crvene beretke, koje su imale zakletvu da gaze preko krvi i znoja, stazom 'časti, slobode i pravde'. E ja se pitam gdje im je ta čast i sloboda. Ako im je sloboda to što su ubili Ivana Stambolića, onda su to najobičnije kukavice”, navodi forenzičar.

Nenad Šare, zvani Škene, bio je uplašen, dodaje Ristić: “To se odmah vidjelo. Na njegovom licu sam uočio i dozu kajanja.”

“Dolazimo do jednog panja gdje se malo slegla zemlja. Pitao sam kolegu: 'Šta misliš da kopamo ovdje?' Iako nismo bili sigurni, odlučili smo da počnemo. Zvali smo vatrogasce, počeli su da kopaju krampovima i pojavio se kreč. I tada je moj načelnik počeo da skače i viče 'Eureka'. On je vikao jer je znao kako je Stambolić ubijen i prekriven krečom, a mi to naravno nismo znali”, prepričava Ristić. 

Prva stvar na koju su naišli bio je učkur trenerke Ivana Stambolića. Nakon toga odmah se pojavila lobanja. Vatrogasci iz Novog Sada osvijetlili su lice mjesta, došao je i istražni sudija, a uviđaj je tekao.

Jama je bila duboka oko 90 centimetara, široka 60. Ubice su mislile da će krečom uništiti tijelo, ali to se ne izvodi tako lako. Propust su napravili jer su u džepu pronađeni ključevi od njegovog stana, pa je odmah izvršena identifikacija.

Ostao je samo dio skeleta i desna noga sa patikom. Sve ostalo je kreč spržio i uništio. Kasnije su kontaktirani ljekari sudske medicine koji su kompletirali ostatke.

Ristić je zatim otkrio i najjeziviji detalj ubistva – u lobanji su pronađena dva projektila malog kalibra, jedva vidljiva.

“To me zaprepastilo – upucali su ga malim kalibrom, pa je čovjek vjerovatno 15 minuta kasnije bio živ dok su ga polivali krečom. Ovo je mali kalibar, 22 milimetra, i siguran sam da se Stambolić mučio i da nije odmah umro”, objelodanio je forenzičar.

Dodao je da je u sudskoj presudi motiv ubistva bila bojazan bračnog para Milošević da se Stambolić ne kandiduje na izborima 2000. godine.

Presuda

Za ubistvo nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva Srbije pravosnažno su osuđeni čelnici Državne bezbjednosti. Sud je utvrdio da je ubistvo Stambolića naredio bivši predsjednik Srbije i SRJ Slobodan Milošević, radi eliminacije političkih protivnika. Njega su oteli i ubili pripadnici Jedinice za specijalne operacije Milorada Ulemeka Legije.

Komandant JSO-a Ulemek i njegov potčinjeni Branislav Berček, koji je Stambolića ubio pucnjima u potiljak, osuđeni su na po 40 godina zatvora. Tadašnji šef DB-a Radomir Marković osuđen je na 15 godina zatvora. 

Pripadnik JSO-a Nenad Bujošević osuđen je na 35 godina, a njegove kolege Leonid Milivojević i Dušan Maričić na po 30 godina. Uticajni oficir za bezbjednost JSO-a i kasnije zamjenik šefa službe Milorad Bracanović osuđen je na dvije godine zatvora.