Za jedne – „perfidan politički manevar“ radi predizborne kampanje za predstojeće lokalne izbore na Kosovu u listopadu i „još jedna provokacija na koju smo navikli“. Za druge – neophodan i dugo očekivani infrastrukturni projekt, koji će olakšati kretanje stanovništva i promet robe između dva dijela grada.

Je li Mitrovici potreban još jedan most i hoće li on išta promijeniti u odnosima Albanaca i Srba?

"Koji most?"

Dan prije iznenadnog otvaranja mosta Južna i Sjeverna Mitrovica bile su uobičajeno „žive“. S glavnog mitrovačkog mosta (mahom) Albanci promatraju užurbane radove na završetku novog. Na pitanje kako im se čini to što će se uskoro moći prošetati njime, neki na srpskom, neki na engleskom gotovo oduševljeno kažu – „odlična odluka“.

Za mladog Agona (19) iz Južne Mitrovice to nije samo most, već prilika da se „konačno slobodno krećem“. To, kaže, do sada nije bio slučaj. „Srbi se vjerovatno plaše otvaranja mosta“, priča za DW, „ali za to apsolutno nema potrebe. Cilj našeg premijera je da i Srbi i Albanci imaju jednaka prava.“

A samo par stotina metara dalje, s druge strane rijeke Ibar, građani srpske nacionalnosti zbunjeno pitaju: „Koji most?“ „Ja više to ni ne pratim. Navikla sam, ništa mi nije čudno“, kaže nam mlada majka, dok kroz park gura dječja kolica. „Mi smo ti oguglali“, dodaje šaljivo jedan stariji Mitrovčanin. „Nas ionako niko ništa ne pita, o svemu odlučuju veće sile.“

Prijevremeno otvaranje

Iako je otvaranje prvotno najavljivano za 1. septembra, već u utorak 26. augustau ranim jutarnjim satima pušten je promet na jednom od dva mosta, za koje je kosovski premijer Albin Kurti kamen-temeljac položio 1. jula, prije nepuna dva mjeseca.

Novootvoreni most, namijenjen prvenstveno motornim vozilima, nalazi se lijevo od glavnog mitrovačkog mosta – koji je i dalje zatvoren za promet i koji i dalje čuvaju talijanski karabinjeri u sklopu KFOR-a. Drugi – pješački – gradi se s desne strane, par stotina metara dalje. Taj će povezati dvije pješačke staze preko Ibra.

Upućujući čestitke povodom otvaranja, kosovski premijer Kurti rekao je da je to 36. po redu most preko Ibra. Na namjere koje stoje iza otvaranja tog još jednog mosta sugovornici Deutsche Wellea gledaju različito.

Čemu novi most?

Politolog Ognjen Gogić njegovo otvaranje tumači isključivo kao politički čin – „čime Kurti skuplja političke bodove za predstojeće lokalne izbore“. Ocjenjuje da, što se tiče infrastrukture, realna potreba za izgradnjom tog mosta nije postojala.

„Ovo je na neki način i provociranje Srba na sjeveru koji su protiv toga, ali i ustupak i dodvoravanje albanskim, a prvenstveno bošnjačkim glasačima u Sjevernoj, ali i Južnoj Mitrovici, na čije glasove (Kurti) računa“, kaže Gogić.

Kako objašnjava za DW, „upitno je i koliko je most siguran za korištenje“, s obzirom na to da „nisu obavljene elementarne stvari koje se tiču sigurnosti“. Podsjeća i na kontroverze koje prate izgradnju, te na istragu koju je Specijalno tužiteljstvo Kosova prije mjesec dana pokrenulo oko zakonitosti ugovora o izgradnji dva nova mosta, „zbog sumnje u zloupotrebu javnih sredstava“.

S druge strane, profesor Fakulteta političkih znanosti u Prištini Nexhmedin Spahiu novi most promatra kao prijeko potrebno urbanističko rješenje, naglašavajući da više nema sigurnosnih prepreka za njegovo otvaranje.

„Oba dijela grada su poslije rata građena bez ikakvog urbanističkog planiranja, prenatrpani su, tako da je potrebno tri sata da bi se stiglo iz jednog na drugi kraj grada. Novi mostovi olakšavaju promet. Oni možda i imaju neki politički smisao, ali je to manje bitno. Glavno je to što su oni potrebni i južnom i sjevernom dijelu grada“, ocjenjuje Spahiu.

„Što se tiče sigurnosnih razloga – mislim da taj problem više ne postoji“, tvrdi on za DW. „Nije ovo situacija iz 1999. kada nisu postojale institucije, pa je trebalo očuvati srpske enklave od prodora vandala koji su ugrožavali stanovništvo druge etničke pripadnosti. Institucije Kosova sada kontroliraju i sjever, zajedno s drugim sigurnosnim snagama.“

Lazarević: „Strah Srba apsolutno opravdan“

Odluci o otvaranju novih mostova protivile su se sve srpske stranke sa sjevera. Srpska lista je organizirala i potpisivanje peticije protiv njihove izgradnje, koje su upućene međunarodnoj zajednici. To, ipak, nije izazvalo nikakvu reakciju međunarodnih faktora.

Na pitanje plaše li se za svoju sigurnost, građani sjevernog dijela Mitrovice za DW kažu da se, nakon svega što su prošli, „svaki normalan čovjek plaši“. Dojam je, ipak, da su i na strah „otupjeli“. Za vlastitu, ali i za sigurnost svojih sugrađana, zabrinuta je i glavna urednica lokalnog portala KoSSev Tatjana Lazarević. Ona smatra da je strah srpskog stanovništva što se tiče sigurnosti „apsolutno opravdan“.

„Srbi na Kosovu, bez svojih 250.000 do 300.000 sunarodnjaka koji se nikad nisu vratili, ostavljeni su da se nose s mržnjom i osvetom albanske strane, uz sav povijesni antagonizam dva naroda. Uz katastrofalnu politiku SNS-a i diskriminatorno nastrojenu politiku Samoopredjeljenja, oni su dodatno oslabljeni, financijski ovisni o Beogradu i lišeni vlastite snage i inicijative“, ocjenjuje Lazarević za DW.

„Danas su apatični, demotivirani, satjerani u kolektiv, iz kojeg se izvlače samo kao masa za manipulaciju“, kaže urednica KoSSev-a. I kraj 36 mostova – koliko ih je izbrojao Albin Kurti – mitrovački Srbi i Albanci, čini se, ne pronalaze zajednički jezik.