“Postaje li sadašnje stanje nekakvo hrvatsko “novo normalno” ili je posrijedi prolazna, takoreći sezonska devijacija?”, pitanje je koje u tekstu o vrijednosti etnodesničarskih ispada koji je ovoga ljeta zapljusnuo Hrvatsku postavlja novinar hrvatske redakcije  Deutsche Wellea  (DW)  Igor Lasić . On je o incidentima u Benkovcu, napadima na festival Fališ, Thompsonovim koncertima kao i progonu književnika  Miljenka Jergovića  razgovarao s politologom  Davorom Gjenerom  i filozofom  Borisom Budenom .

"Ključni uzroci ove runde tog previranja mogu se locirati npr. u ozbiljno pogrešnom koraku vladajuće zajednice prošle godine, kad je pod svaku cijenu forsirana nova parlamentarna većina. To je pak značilo marginalizaciju predstavnika Srba, najveće manjinske zajednice u RH, koji su prethodno bili uz HDZ na vlasti", ocjenjuje Gjenero i dodaje da je sada jasno da taj odnos nije dobar samo za manjinsku, nego prije svega za političku stabilnost nacionalne većine.

"Pritom je u pravu Boris Milošević, potpredsjednik Vlade RH iz tog razdoblja, kad veli da je taj problem narastao nakon ulaska Hrvatske u EU, s idejom da više 'ne treba paziti' na pristojnost i političku korektnost. Sad sve postaje kudikamo opasnije. Čini mi se da su to uvidjeli i centristi iz HDZ-a, suočeni s nekom vrstom kontraofenzive posljednjih tjedana. Govori se o razmišljanju premijera Andreja Plenkovića o rekonstrukciji Vlade u smjeru prošlog sastava”, izjavio je Gjenero za DW koji smatra da je posrijedi proces koji se još uvijek može relativno brzo preokrenuti ili kanalizirati, te da bi aktualna euforija hrvatske etnodesnice mogla splasnuti već najesen.

Hrvatska nacija bez budućnosti

Posve drukčije na tu problematiku gleda filozof Buden, trenutno s adresom u Austriji. Referirajući se na poklič “ajmo, ajmo, ustaše!”, koji se nedavno mogao čuti na stadionu Poljud, Buden odgovara na pitanje:

"A kamo? U budućnost sigurno ne. Hrvatska nacija nema budućnosti. Izumrijet će do kraja ovog stoljeća. Generacija koja danas arlauče ovaj slogan, među zadnjima je. Znaju sve što je bilo, ali za njih više nitko neće znati."

Zatim objašnjava da je takvoj vrsti javnosti prošlost sve što im je preostalo, jedina dimenzija u kojoj još mogu slobodno i suvereno oblikovati svoj život. Sve ostalo je po njemu u tuđim rukama: pitanje rata i mira, socijalne pravde i materijalnog blagostanja, prijetnja klimatske katastrofe i nuklearnog samouništenja.

"O svemu tome ni njih, ni njihovu naciju nitko više ništa ne pita. Ali zato je tu bolja prošlost. Tko to kaže, tko to laže da su ustaše izgubile Drugi svjetski rat? Povijest nikada nije bila hrpa objektivnih činjenica, nego stvarnost našeg aktualnog odnosa prema njoj. To je očigledno" , ukazuje Buden u razgovoru za DW.

Pet black boysi u službi vlasti

Stoga primjećuje da novodobnim ustašima nisu potrebni niti Jugoslavija niti komunisti da bi potonje svakoga dana, u svakom pogledu, sve više pobjeđivali.

"I to s lakoćom, kao kućni ljubimci vlasti, njezini mili pet black boysi koje ona pazi i mazi i čiji je ustašluk za nju samo benigni nestašluk. A tu je i moćno civilno društvo. Ne samo pocrnjela veteranska klijentela, nego i Hrvatska katolička crkva, stvarno egzistirajući dokaz konačnog trijumfa materijalističkog ateizma. Što će im Bog kad imaju Antu Pavelića, što će im biti uzvišeno istina vjere kad imate nekretnine ”, pita Buden.

“Ni državom, ni školom se nisu zasitili, pa sad osvajaju ulice i stadione, koncerte i festivale, seks i rock 'n' roll. Uzvišeni kao dronovi nad Thompsonom. Svugdje ih je, osim u vjeri. Naposljetku, što je 'ajmo, ajmo ustaše!', ako ne sažeti poučak 30 godina duhovne obnove u Hrvata” , zaključio je Buden.