Jedna od najvećih kompanija u Bosni i Hercegovini – Igman d.d. Konjic, zaustavila je proizvodnju municije. Razlog je zabrana izvoza baruta iz Srbije, odakle ih je snabdijevao proizvođač Barutana Lučani.

Ovaj potez pokazuje sve slabosti oslanjanja na jednog dobavljača u sektoru gdje politika i sigurnosni propisi često diktiraju tok poslovanja, piše BiznisInfo.ba.

Kako smo jučer objavili, Igman obustavlja proizvodnju a svi radnici od 2. septembra idu na prinudno korištenje godišnjeg odmora do stvaranja uslova za rad, odnosno isporuke baruta.

Ovo nije prvi put da je Igman prisiljen obustaviti rad iz istog razloga. U saopštenju iz jula ove godine Uprava je sama priznala da je zabrana izvoza iz Srbije izazvala višemjesečne zastoje u proizvodnji. Uprkos tome, kompanija do sada nije razvila širu mrežu dobavljača niti je osigurala paralelne izvore ove strateške sirovine.

Takav pristup, koji je možda bio opravdan u stabilnijim periodima, pokazao se kao rizičan u današnjem geopolitički napetom okruženju, pojašnjavaju stručnjaci za BiznisInfo.ba.

Zašto nema brzog rješenja

Oni ističu da situacija nije nimalo bezazlena i da vjerovatno neće biti brzo riješena.

Naime, iako u svijetu postoji niz proizvođača ove vrste praha – od Njemačke i Belgije do Češke, Finske i Turske – prelazak na novog dobavljača nije jednostavan niti brz proces.

• Prvo, svaki novi barut mora proći stroga balistička ispitivanja što može potrajati mjesecima.
• Drugo, evropsko tržište već je pogođeno nestašicom baruta zbog nagle potražnje za municijom u kontekstu rata u Ukrajini i širenja proizvodnje. Čak i da Igman potpiše ugovor s drugim proizvođačem, pitanje je kada bi dobio prve količine.
• Treće, izvozne dozvole su podložne političkim odlukama i kontrolama, posebno kada se radi o državama van EU. To dodatno produžava rokove i povećava neizvjesnost.

Sve to znači da Igman ne može preko noći zamijeniti dobavljača, već mora proći složen proces uspostavljanja novih lanaca opskrbe. Kompanija je, dakle, morala ranije osigurati alternativne izvore baruta kako bi izbjegla potpunu blokadu.

Posljedice i perspektive

Do novog zastoja dolazi nakon što je Igman već zabilježio katastrofalan rezultat u prvoj polovini godine kada je imao gubitak od 19,8 miliona KM i pad prihoda za čak 24,3 miliona KM – sa 89,3 na svega 65 miliona maraka.

Igman zapošljava više od 1.300 radnika, a njegova stabilnost direktno utiče na lokalnu zajednicu i na cijelu bh. privredu. Svako novo zaustavljanje proizvodnje dovodi u pitanje sigurnost radnih mjesta, ugovore s inostranim partnerima i imidž kompanije na međunarodnom tržištu.

Zavisnost od Srbije

Uprava kompanije najavila je nedavno reset načina upravljanja, proizvodnje i planiranja troškova. Dio tog procesa uključuje internu reorganizaciju, jaču kontrolu proizvodnje i diversifikaciju tržišta – širenje prisustva u Aziji i Africi te učvršćivanje pozicija u EU, SAD i na Bliskom istoku. No, ključni izazov kompanije sada je osigurati stabilno snabdijevanje barutom i smanjiti zavisnost od političkih odluka u susjedstvu.

Priča o Igmanu pokazuje koliko je u vojnoj industriji opasno oslanjati se na samo jedan izvor strateških sirovina. Ako Igman uspije izvući pouku i osigurati više dobavljača, mogao bi preokrenuti negativan trend i vratiti povjerenje kupaca.

U suprotnom, svaki novi embargo ili kvar u lancu snabdijevanja mogao bi značiti novi zastoj – a za firmu ovakve važnosti, to je luksuz koji BiH ne može sebi priuštiti.

Većinski vlasnik kompanije je Federacija BiH sa 51 posto dok porodica Ahmetlić, koja stoji iza firme Hifa Petrol, ima preko 33 posto i zajedno s Vladom upravlja Igmanom posljednjih nekoliko godina.