Pojas Gaze – mali komadić zemlje uz obalu Sredozemnog mora, smješten između Izraela i Egipta – danas je jedno od najtragičnijih i najkontroverznijih mjesta na svijetu. Pokriva područje široko oko deset i dugačko 41 kilometar. Ondje živi gotovo dva miliona ljudi, što ga čini jednim od najgušće naseljenih područja na planeti. Nekadašnji dom brojnim Palestincima danas izgleda kao scena iz postapokaliptičnih filmova. Umjesto škola, tržnica i kuća, danas su to prašina, ruševine i grobovi.

Naime, 7. oktobra 2023., neposredno nakon napada koji je Hamas pokrenuo na izraelski teritorij, Izrael je započeo bombardovanje Pojasa Gaze. 13. oktobra Izrael je započeo kopnene operacije, a krajem mjeseca pokrenuta je invazija punog obima. Izraelska kampanja imala je četiri službeno navedena cilja: uništiti Hamas, osloboditi taoce, osigurati da Gaza više ne predstavlja prijetnju Izraelu te omogućiti povratak raseljenih stanovnika sjevernog Izraela.

Trenutno je u pripremi konačan udarac, jer Izrael poziva desetine hiljada rezervista da učestvuju u nadolazećoj vojnoj operaciji preuzimanja i okupacije najvećeg grada u sjevernoj Gazi, za koji je izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao da je jedna od posljednjih utvrda Hamasa. Ti planovi izazvali su sve veću osudu i na međunarodnom i na domaćem nivou zbog straha da će se pogoršati rastuća humanitarna i gladna kriza u Gazi – te da će životi preostalih talaca biti dodatno ugroženi zbog proširene vojne operacije.

Foto: Screenshot/X

Život pod okupacijom

Da bismo razumjeli današnju situaciju u Gazi, moramo se vratiti gotovo stotinu godina unazad. Nakon raspada Osmanskog Carstva, područje današnje Palestine došlo je pod britanski mandat. Tokom 20. stoljeća rasla je napetost između jevrejskog i arapskog stanovništva, što je kulminiralo osnivanjem Države Izrael 1948. godine. Tada izbija Prvi arapsko-izraelski rat, nakon kojeg Egipat preuzima kontrolu nad Pojasom Gaze. U Šestodnevnom ratu 1967. godine, Egipat je protjeran, a Gazu je zauzeo Izrael, koji je izgradio naselja i stavio palestinsko stanovništvo pod vojnu upravu.

Godine 2005. Izrael se jednostrano povukao iz Gaze – uklonio je sve vojne baze i naselja. No to nije označilo kraj problema. Već 2007. godine Hamas preuzima kontrolu nad Gazom. Hamas je u više zemalja, uključujući SAD, EU i Izrael, proglašen terorističkom organizacijom. Izrael i Egipat su kao odgovor uveli blokadu, pri čemu Izrael kontroliše većinu onoga što je dopušteno ući u teritorij.

U godinama koje su uslijedile, Hamas i Izrael vodili su nekoliko velikih sukoba – 2008.-09., 2012. i 2014. godine. Veliki sukob u maju 2021. završio je prekidom vatre nakon 11 dana. Svaki val sukoba rezultirao je smrću ljudi s obje strane, većinom Palestinaca u Gazi. 7. oktobra 2023., borci Hamasa napali su iz Gaze, ubili oko 1.200 ljudi u Izraelu i uzeli 251 taoca. To je potaknulo veliku izraelsku vojnu ofanzivu – kopnenu, morsku i zračnu. Prema podacima Ministarstva zdravstva kojim upravlja Hamas, više od 61.000 ljudi je ubijeno.

Kuju se opasni planovi: "Rivijera Bliskog istoka"

Ujedinjeno Kraljevstvo i još 27 zemalja, uključujući Australiju, Kanadu, Francusku, Italiju, Japan, Novi Zeland i Švicarsku, pozvali su na hitno okončanje rata. Rekli su da je patnja civila "dosegla novu razinu". Te iste godine, stručnjaci koje podržava UN upozorili su da se "najgori scenarij gladi upravo odvija" u Gazi. Prema klasifikaciji faza prehrambene sigurnosti (IPC), postoje jaki dokazi da rasprostranjena glad, pothranjenost i bolesti dovode do porasta smrti povezanih s glađu. Agencije UN-a već su upozorile na masovnu, ljudski izazvanu glad u Gazi. Krivicu za krizu prebacuju na Izrael, koji kontroliše ulaz svih zaliha u teritorij. Izrael insistira da nema ograničenja za dostavu pomoći i tvrdi da "nema gladi".

Za razliku od prijašnjih godina kada su svjetske sile bile suzdržane, posljednji val nasilja pokrenuo je snažan val međunarodne podrške Palestincima. U mnogim gradovima širom svijeta održavaju se protesti, društvene mreže preplavljene su pozivima na prestanak nasilja, a sve više ljudi javno izražava solidarnost s civilima u Gazi. No, reakcije vlada ostaju kontradiktorne – neki podržavaju Izrael pod izlikom "prava na odbranu", dok drugi otvoreno kritikuju izraelsku politiku i pozivaju na sankcije.

Zanimljivo, američki predsjednik Donald Trump imao je "viziju" Gaze. Zamislio je taj prostor kao buduće luksuzno turističko odredište, u potpunosti izmijenjeno politički, demografski i kulturno. Njegove kontroverzne tvrdnje uključivale su ideju da bi SAD trebao preuzeti kontrolu nad tim područjem, ukloniti tamošnje stanovništvo i "ponovno ga razviti".

Foto: Screenshot/X

Predložio je da SAD preuzme kontrolu nad Gazom kako bi se osigurala stabilnost. Palestince bi trebalo preseliti. Predložio je premještanje 2,3 miliona stanovnika Gaze u Egipat i Jordan, tvrdeći da bi im "tamo bilo bolje". Dodao je: "Pojas Gaze bi, nakon završetka borbi između Izraela i Hamasa, bio predan SAD-u od strane Izraela." Na društvenim mrežama napisao je: "Ne bi nam trebali američki vojnici!"

Gaza bi, po njemu, trebala biti preuređena u "Rivijeru Bliskog istoka". Rekao je: "Imamo priliku učiniti nešto što bi moglo biti fenomenalno. I ne želim biti duhovit. Ne želim biti pametnjaković. Ali – Rivijera Bliskog istoka." I drugi političari i analitičari otvoreno govore o planovima "preseljenja" Palestinaca iz Gaze, što mnogi vide kao prikriveni oblik etničkog čišćenja.

Šta je rješenje o dvije države?

Rješenje o dvije države međunarodno je podržan prijedlog za mir između Izraela i Palestinaca. Predviđa uspostavu nezavisne palestinske države na Zapadnoj obali i u Gazi, s Istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom. Ta bi država postojala uz bok Izraelu. Izrael odbacuje ovo rješenje. Smatra da se konačni dogovor mora postići pregovorima s Palestincima te da državnost ne smije biti preduvjet.

Palestinska uprava podržava rješenje o dvije države, ali Hamas ne – jer se protivi postojanju Izraela. Hamas kaže da bi mogao prihvatiti privremenu palestinsku državu unutar granica iz 1967., bez službenog priznanja Izraela, ako se izbjeglicama dopusti pravo povratka. Raniji pokušaji rješavanja sukoba uključivali su potpisivanje Sporazuma iz Osla 1993. godine, koji je trebao poslužiti kao okvir za mirovne pregovore. No, pregovori su se na kraju raspali, a obje strane okrivljuju jedna drugu.