Piše: MAJA RADEVIĆ

Nakon što su se stanovnici mjesne zajednice Park-Višnjik u Sarajevu pobunili zbog premještanja Metadonskog centra na tu lokaciju, danas je objavljeno da će Centar biti premješten u zgradu Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo u naselju Nahorevo. Tek što su nadležni saopćili ovu informaciju, najavljeni su novi protesti građana tri mjesne zajednice - Nahorevo, Pionirska dolina i Koševo II - ispred Zavoda za bolesti ovisnosti jer, kako kažu, izmještanje Metadonskog centra na ovu lokaciju nije dobro rješenje. Interesantno je da je u ime građana proteste najavio vijećnik Stranke za BiH u Općinskom vijeću Centar Mehmed Muharemović, koji se obratio nadležnim institucijama dopisom i molbom za traženje nove lokacije.

„Kao što ste upoznati na istom mjesnom području se nalaze još dvije ustanove stacionarnog tipa, kao i dnevnog centra, a koji obuhvaćaju pacijente sa psihičkim poteškoćama. Često smo svjedoci nemilih scena kao što su obavljanje nužde na kolovozu, spavanje na minibuskim stajalištima, prošenje do onih da se voze sa djecom koja vozare prema Osnovnoj školi 'Nafija Sarajlić' i nerijetko od djece traže novac“, naveo je Muharemović.

MANDIĆEVA "BRIGA ZA GRAĐANE"

Višemjesečni problem sa traženjem adekvatne lokacije za Metadonski centar u kojem ovisnici tokom liječenja primaju terapiju sada se tako dodatno zakomplicirao. Posebnu dimenziju ovom problemu daje činjenica da su lokalni političari od samog početka aktivno uključeni u ovu priču, neumorno animirajući građane da protestuju protiv takvog centra u njihovim zajednicama. Oglasio se tako i poslovično nezainteresirani načelnik Općine Centar Srđan Mandić (Naša stranka) čiju su uobičajenu neaktivnost danas poremetili pozivi zabrinutih građana MZ Nahorevo, zbog kojih je načelnik čak morao uložiti trud da napiše saopćenje za javnost u kojem se solidariše sa građanima.

„Kao i u slučaju MZ Crni Vrh i MZ Višnjik i ovaj put stojim uz građane MZ Nahorevo i još jednom tražim od nadležnih da rade svoj posao onako kako treba, kako su u više navrata kroz dokumente sami izjavljivali, dakle da svaka lokalna zajednica preuzme brigu o svojim pacijentima i da se taj teret na neki način ravnomjerno rasporedi“, rekao je Mandić.

Na koji način bi se konkretno provela ova „decentralizacija“ Metadonskog centra, kako je naziva načelnik Mandić, do sada još niko nije obavijestio javnost. Ako se građani, uz podršku političara, bune protiv toga što će se ovisnici liječiti u Zavodu za bolesti ovisnosti, šta nam onda preostaje? Kako će to „svaka lokalna zajednica“ preuzeti brigu o pacijentima koji metadonsku terapiju moraju primati pod nadzorom i u strogo kontroliranim uslovima, kao što to nalažu svjetske zdravstvene smjernice? Gdje će onda tačno pacijenti primati tu terapiju – u domovima zdravlja i ambulantama u pojedinim općinama, ili će za tu namjenu biti napravljeni posebni objekti? I ako do toga i dođe, i u jednom i u drugom slučaju, zar se zabrinuti građani u tim lokalnim zajednicama neće također pobuniti, kao što se sada bune stanovnici Višnjika i Nahoreva?

Na sve to nam načelnik Mandić i vijećnik Muharemović, koji „čvrsto stoje uz građane“ i razumiju njihov strah i zabrinutost, nisu ponudili nikakve odgovore. No, ako je suditi prema trenutnoj situaciji, ne bi bilo iznenađujuće ni da građani zatraže izmještanje Zavoda za bolesti ovisnosti na neku drugu lokaciju, po mogućnosti u nekoj šumi što dalje od grada, jer im je već puna kapa tih „drogeraša“ i psihičkih bolesnika koji slobodno lutaju po naseljenim mjestima i svakodnevno plaše njihovu djecu.

POLITIČKI OBRAČUNI PREKO LEĐA PACIJENATA

Upućeni tvrde da je na posljednjim protestima stanovnika mjesne zajednice Park-Višnjik bilo više aktivista Stranke demokratske akcije nego „zabrinutih građana“ pomenute zajednice, koji su na kraju uspjeli u namjeri da spriječe otvaranje Metadonskog centra na tom lokalitetu. U tome ih je svesrdno podržala i Sebija Izetbegović, bivša direktorica KCUS-a i zastupnica SDA u Skupštini KS koja je također, bez namjere da stigmatizira ovisnike jer ona je ipak doktorica, razumno pozvala na njihov progon što dalje od naseljenih mjesta. Inače, bivšoj direktorici KCUS-a teško pada činjenica da je „bivša“, pa tako već mjesecima na svojoj Facebook stranici objavljuje „insajderske“ informacije, fotografije i snimke po kojima se na KCUS-u sve raspada, dočim je za njenog mandata sve bilo u perfektnom redu. U najnovijoj objavi na društvenim mrežama, Izetbegović je otišla i korak dalje u rušenju aktuelnog menadžmenta KCUS-a, direktno ih optuživši za smrt pacijentice koja je jučer, kako je saopćeno iz KCUS-a, počinila samoubistvo.

„Pokušavajući da udave mene oni su davili KCUS. Nije ih bilo briga za potrebe bolesnika. To je danas tužno dokazano. Nedostaje nadzor nad bolesnicima. Nesretna bolesnica se ubila“, napisala je Sebija Izetbegović.

Pri tome je zaboravila spomenuti da se i tokom njenog osmogodišnjeg “nadzora nad bolesnicima” na KCUS-u desilo nekoliko suicida pacijenata. Teško bi bilo i pomisliti, a još teže dokazati da su ti tragični slučajevi, kao i ovaj jučerašnji, na bilo koji način povezani sa bolničkim uvjetima, ne baš najčistijim madracima ili krovovima koji ponegdje prokišnjavaju (a kojih je u vrijeme mandata Sebije Izetbegović bilo taman onoliko koliko ih ima i danas), ali to ipak nije spriječilo bivšu direktoricu KCUS-a da se upusti u poduhvat iskorištavanja suicida u dnevnopolitičke svrhe.

Ovisnost je bolest kao i svaka druga bolest koja zahtijeva adekvatno liječenje. U slučaju heroinske ovisnosti, najčešće se primjenjuje metadonska terapija. U slučaju kokainske ovisnosti, koja je u Sarajevu posljednjih godina postala znatno rasprostranjenija od heroinske, metadon se ne primjenjuje. I ne samo to, nego Mandić, Izetbegović, Muharemović i drugi političari koji se zdušno zalažu za “humano izmještanje” (bivših) heroinskih ovisnika, još nijednom nisu javno digli glas protiv onih kojima je kokain draži od heroina, a koji se slobodno kreću među našom djecom. Dapače, ima ih puno, barem tako kažu, koji su ugledni članovi našeg društva i lokalnih zajednica...