Septembar 1995. bio je trenutak kada se rat u Bosni i Hercegovini počeo nepovratno lomiti. Nakon što je u augustu Hrvatska vojska u operaciji „Oluja“ vratila Knin i čitava prostranstva Dalmacije, Like, Korduna i Banovine, front se pomjerio prema Zapadnoj Bosni, piše Bosna.hr.

Na tom prostoru Vojska Republike Srpske i preostali dijelovi srpskih snaga iz Hrvatske pokušavali su zadržati širi pojas oko Banje Luke. Upravo tu je, od osmog do 15. septembra, izvedena zajednička ofanziva Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine pod nazivom operacija „Maestral 2“.

Cilj nije bio samo vojni. Trebalo je poraziti protivnika i gurnuti ga korak dalje od Kupresa, Glamoča i Bosanskog Grahova, ali i pokazati međunarodnoj zajednici da se prostor Bosne i Hercegovine može osloboditi zajedničkim nastupom saveznika. Šipovo, Jajce i Drvar, zajedno s planinskim prijevojima Oštrelj i Mlinište, postali su simboli te prekretnice.

Već tokom ljeta 1995. bilo je jasno da srpske snage trpe niz udaraca. U operacijama „Ljeto“ i „Oluja“ izgubili su ogromne teritorije, a Bihać je deblokiran. Ipak, rukovodstvo bosanskih Srba i dalje nije pristajalo na prijedlog međunarodne zajednice o podjeli teritorije u omjeru 51:49 u korist Federacije. Vjerovali su da još mogu očuvati status quo. Zbog toga je bilo nužno nastaviti s vojnim pritiskom kako bi se politički proces uopće otvorio.

Poseban značaj „Maestrala“ bio je u tome što je Armija RBiH prvi put u tako krupnoj operaciji djelovala potpuno usklađeno sa snagama HV-a i HVO-a. Na istoku fronta 7. korpus Armije RBiH napadao je prema Donjem Vakufu, držeći protivnika pod stalnim pritiskom i onemogućavajući mu da konsoliduje odbranu Jajca. Njihovo napredovanje pokazalo se presudnim, jer je upravo oslobađanje Donjeg Vakufa 13. septembra dodatno destabilizirao čitav front i ubrzalo oslobađanje Jajca.

U isto vrijeme, 5. korpus Armije RBiH, osnažen nakon deblokade Bihaća, prodirao je prema Bosanskom Petrovcu i planini Grmeč. Na taj način stvoren je dvostruki pritisak: dok su hrvatske jedinice i HVO oslobađali Šipovo i Drvar, Armija RBiH zatvarala je obruč i tjerala protivnika na povlačenje.

Operacija je krenula osmog septembra, ujutro, po magli koja je skrivala kretanje snaga. Prve linije srpske odbrane probijene su već toga dana, a hrvatske gardijske brigade osvojile su dominantne kote poput Mliništa i Vitoroga. Dok su jedinice HV-a i HVO-a napredovale sa juga i zapada, Armija RBiH vezivala je protivnika na pravcu Travnik–Donji Vakuf, čime je stvorila uvjete da se srpske trupe povuku iz Jajca.

Petog dana ofanzive oslobođeno je Šipovo, a dva dana kasnije, 13. septembra, 7. korpus Armije RBiH ušao je u Donji Vakuf. Samo dan poslije, združene snage ušle su i u Jajce. Grad, simbol bosanske srednjovjekovne državnosti i mjesto održavanja Drugog zasjedanja AVNOJ-a, bio je u srpskim rukama još od 1992. godine. Njegovo oslobađanje doživljeno je kao snažan moralni poticaj za sve branitelje Bosne i Hercegovine.

Vrijeme „Maestrala“ poklopilo se i s NATO-vom operacijom „Deliberate Force“, započetom nakon masakra na sarajevskoj pijaci Markale 28. augusta. Tokom dvije sedmice avioni NATO-a bombardovali su srpske položaje oko Sarajeva, uništavajući komandna mjesta i komunikacijske centre. Iako formalno nepovezana s „Maestralom“, ta akcija dodatno je potkopala borbeni moral i logistiku VRS-a.

Nakon osam dana borbi neprijatelj je bio potisnut na uzak prostor između Sane i Ugra, a njegov 2. krajiški korpus praktično prestao je postojati kao organizirana sila. Za Armiju RBiH to je značilo širenje prostora u centralnoj Bosni i mogućnost daljeg napredovanja prema Kotor Varošu i Mrkonjić Gradu. Za Hrvatsku vojsku i HVO operacija je predstavljala potvrdu nadmoći nakon Oluje.

Najvažnije, oslobođenje Jajca i Donjeg Vakufa imalo je ogroman simbolički značaj za Bosnu i Hercegovinu. Prvi put nakon dugih godina rata, saveznici su pokazali da zajednički mogu ostvariti krupne pobjede i da se front nepovratno pomjera prema završetku sukoba.

„Maestral 2“ bio je vojni udar koji je u političkom smislu ubrzao mirovne pregovore što će uskoro uslijediti u Daytonu. Oslobađanje Jajca i drugih gradova pokazalo je da se udruženim snagama može promijeniti tok rata. Za Armiju Republike BiH to je bio trenutak potvrde vlastite snage, ali i spremnosti na saradnju s hrvatskim jedinicama u zajedničkoj borbi.

Grad na Vrbasu, sa svojim kraljevskim nasljeđem i revolucionarnom tradicijom, ponovo je bio slobodan. A vjetar Maestrala, kako je operacija simbolično nazvana, odnio je i posljednje iluzije rukovodstva bosanskih Srba da na terenu mogu zadržati stanje kreirano 1992. godine.