Gosti u proframu Federalne televizije bili su: Vildana Selimbegović, Gordana Katana, Dragan Bursać i Milan Sitarski.

Govoreći o sve češćim napadima na opozicione političare u RS-u, novinar i kolumnist Dragan Bursać kazao je da se u ovom bh. entitetu postavlja samo jedno pitanje - ko je sljedeći?

„Ovdje nema govora da sad pričamo - eto, došlo je do incidenta, ponašanje nekoliko mladih ljudi koji nevjerojatno podsjećaju na policiju u maskirnoj uniformi, pa se to više neće dešavati. Slobodno možemo reći da je ono što rijetki slobodno mislećih ljudi treba da se zapitaju: ko je sljedeći i kad će se to desiti? Osim tih nekoliko slobodno mislećih ljudi, u RS-u imate potpuno odsustvo svijesti javnog mnijenja i famoznih građana“, kategoričan je Bursać.

Dodaje da se povodom tih napada ništa ne poduzima te da je javno mnijenje uništeno - ako je ono ikada i postojalo.

„Sud i Tužilaštvo u RS-u ne rade gotovo ništa. Medijski aparat sa RTRS-om i ATV-om radi na aktivnom targetiranju pojedinaca i političkih grupa, bilo da se radi o opozicionim političarima, novinarima, aktivistima - to je jedan udruženi zločinački poduhvat“, naglasio je.

Dalje navodi da je 'režim Milorada Dodika, očigledno, od nekoga dobio zeleno svjetlo da može prijeći u fazu otvorenog fizičkog konfrontiranja s neistomišljenicima'.

„Bojim da će sve završiti samo na osudama međunarodne zajednice. Dok se suštinski nešto ne promijeni - a to je i javno mnijenje i mediji i shvatanje građana u entitetu RS da se tiče njih - bojim se da se ništa neće suštinski promijeniti“, ocijenio je Bursać u programu Federalne televizije.

Dodik je od ruskog oficira za vezu napredovao do ruskog operativca

On je ustvrdio i da je bivši predsjednik RS-a Dodik 'ruski vojnik', te da je nakon sastanka s ruski ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom 'dodao gas'.

„On ima dvije misije - 'ruskog i srpskog sveta' i to niko ni ne krije, a ne krije ni on.“

Osvrnuo se Bursać i na najavljeni referendum u RS-u, kazavši da je pitanje hoće li biti održan.

„Dodik može da kaže u jednom trenutku da možda tog referenduma ne bude, ali negdje mu treba progledati kroz prste da ostane prvi pik SNSD-a - sklonjen je od očiju javnosti, a zapravo kontroliše taj brod. Najveći problem Dodika u ovom trenutku je sačuvati koheziju u SNSD-u. Njegov politički neprijatelj u RS-u nije polupostojeća opozicija. Njegovi pravi politički oponenti su prvi i drugi krug ljudi u SNSD-u. I on to nastoji iskontrolisati. Sasvim sigurno - SNSD će izaći na vanredne izbore. Za referendum ćemo vidjeti šta će biti. Zašto će izaći? Zato što SNSD, ako išta zna, zna da ima ovakvu opoziciju, gdje ne znamo da li je PDP pozicija ili opozicija, SDS se o svojoj muci zabavio, Nebojša Vukanović nema dovoljan kapacitet. Oni će vrlo rado da grizu tu vlast. I mislim da čak međunarodna zajednica, ako radi nešto, a mi ne vidimo, rade na tome da nađu novu osobu s kojom mogu da rade na nivou SNSD-a“, kazao je on.

Naglašava da je opozicija u RS-u trenutno sama sebi najveći problem.

„Njihova politička impotencija i submisivnost je najveći problem. I to je ono što koristi Dodik. Dodik je bio oficir za vezu 'ruskog sveta', a sada je i operativni igrač“, ocjenjuje Bursać.

Niko se nije potrudio iz vladajuće koalicije u entitetu RS da demantira tvrdnje da su to politički napadi. Oni su osudili te napade. Je li to licemjerno?

U odgovoru na ovo pitanje, glavna urednica lista Oslobođenje Vildana Selimbegović je kazala:

„Mislim da se možemo složiti da je režim davno došao u fazu da pokazuje nasilje prema svemu onom što se ne dopada gazdi tog režima - Miloradu Dodiku. Bursać kaže da je dobio neko zeleno svjetlo – dobio ga je u Moskvi. Gledali smo svi prije koji dan.“

„Građanin Milorad Dodik, koji je platio godinu zatvora, nakon što je otplatio kaznu, prije nego što je preuzeo drugu od šest godina, ostao je bez mandata, otišao u Moskvu. Pored njega je sjeo ministar vanjskih poslova Rusije i rekao kako je on žrtva i kako Lavrov i dalje misli da je on predsjednik RS-a. To je dovoljno zeleno svjetlo. Pričamo o državi koja trenutno vodi agresiju na svog susjeda, o državi koja je prije sedam dana poslala dronove na Poljsku, o državi koja vrlo aktivno destabilizira Balkan već godinama“, dodala je Selimbegović.

Na pitanje ima li crvenog svjetla iz Evrope, Selimbegović je kazala kako samo Evropa može upaliti taj semafor.

„Samo Evropa može upaliti taj semafor, i čini se da je počeo da se pali. Prvi put vidimo u Briselu i Londonu znakove da shvataju o čemu se radi. Ne smijemo zaboraviti da je Dodik kao i svaki siledžija. On smatra da je opozicija slabija od njega i da ih može napadati. Kao i svaki siledžija, prvo napada žene.“

„Njemu je Slovenska vlada zabranila ulazak u Sloveniju. Na čelu vlade je Robert Golob. Potpredsjednik te vlade izašao je pred novinare i rekao da ima debelo obrazloženje zašto mu je zabranjen ulazak, ali da ga neće citirati. Onda je Dodik naredio je Savi Miniću da sazove kabinet i da im se zabrani ulazak u entitet. Svi znamo da on na to nema pravo – ni predsjednici Slovenije ni ministrici vanjskih poslova Slovenije. Da je siledžija, prvenstveno prema ženama, pokazuje i odnosom prema ministrici Njemačke. Imamo situaciju u kojoj se ne kriju motivi i razlozi obračuna sa svima koji misle drugačije“, kazala je Selimbegović.

Odgovarajući na pitanje o tome ko treba reagovati, Selimbegović je istakla odgovornost Suda Bosne i Hercegovine.

„Prvo treba reagirati Sud BiH, koji je donio presudu i koji je obavezan da je provede. Imamo i odluku o izborima koje ćemo, valjda, vidjeti u novembru. Ima on i prijetnju onim maratonskim referendumskim pitanjem koje bi se moglo provesti već sljedećeg mjeseca – pa ćemo vidjeti kako će to izgledati“, zaključila je Selimbegović.

Milan Sitarski ocijenio je da su međunarodne osude nedavnih napada na političke i društvene aktere važne, ali da je za konkretnije reakcije neophodno više informacija.

“Te karakterizacije međunarodnih i evropskih institucija jesu neka reakcija, ali za dublju analizu i konkretne korake potrebno je da imamo više podataka. Mi gotovo ništa ne znamo o tim napadima – ni ko su osumnjičeni, ni počinioci, ni eventualni naručioci tih djela”, rekao je Sitarski.

On smatra da odgovornost prvenstveno leži na istražnim organima, koji moraju djelovati efikasnije, ali ističe i ulogu slobodnih medija i građanskih aktivista u razotkrivanju nasilja. Ukazuje i na primjere iz Srbije, gdje se “svaki nasilan čin brzo snimi i postane viralan”, što doprinosi javnom pritisku.

Sitarski dodaje da se, zbog odsustva konkretnih tragova, cijela situacija za sada nalazi u “domenu špekulacija”. Kritikuje i reakciju vlasti, ocjenjujući da njihova sporost otvara prostor za različite teorije.

Govoreći o političkom kontekstu u Republici Srpskoj, Sitarski smatra da situacija podsjeća na institucionalnu krizu kakva se već dešava u Srbiji. Sitarski ističe da će ishod najavljenog referenduma biti ključan za budući politički razvoj.

“U zavisnosti od odziva građana, moći ćemo procijeniti ide li se ka osnaživanju vlasti ili njenom padu. Od toga će zavisiti i angažman institucija u rasvjetljavanju napada”, ocjenjuje.

Komentarišući Dodikovu najavu formiranja odjela za borbu protiv dezinformacija pri Vladi RS-a, Sitarski izražava zabrinutost zbog mogućih zloupotreba.

“Svi danas ratuju protiv dezinformacija, ali se pritom srozavaju kriterijumi istinitosti – više se ne govori na osnovu činjenica, već na osnovu afiniteta ili animoziteta. To su ružna vremena”, kaže.

Govoreći o međunarodnim odnosima, Sitarski smatra da će odnos ključnih aktera poput SAD-a i EU imati odlučujuću ulogu.

“Ukoliko vlasti u RS-u učine nešto što bi se kosilo s konceptom demokratske političke zajednice i ako to povuče neke konkretne konsekvense za njene odnose s njenim okruženjem, ne samo u BiH već i izvan BiH, to bi bio pravi game changer”, poručuje Sitarski.

Na kraju, osvrćući se na percepciju političke i društvene normalizacije nasilja, zaključuje: “Granica između političke borbe i distopijske realnosti nalazi se u utvrđivanju krivaca za svaki konkretan čin nasilja. Bez konkretnih poteza međunarodne zajednice, prije svega evropskih zemalja i SAD-a, u kontekstu ne samo verbalnih osuda, teško je očekivati stvarne promjene.”

O tome kakva su promišljanja, te kako građani u RS-u gledaju i razumiju li motive koji stoje iza napada, Gordana Katana, novinarka i građanska aktivistica, kaže da u ovom momentu živimo distopiju.

„Ona više nije distopija, ona je naša realnost. Mislim da se i građani, što je najstrašnije, počinju navikavati. Oni se navikavaju na to da bilo ko može, sutra neki opozicioni političar, nakon toga novinari, građanski aktivisti - doći na metu. Upravo ta atmosfera linča i targetiranja koja se ovdje provodi u kontinuitetu vrlo žastoko, dobre tri godine, ako ne i više, sada dolazi na naplatu.“

Govoreći o ulozi javnog servisa u RS-u, kaže: „Ako uz to imate i javni servis, koji je od onoga što je bilo kovač rata tokom '90-ih godina sada kovač atmosfere linča, progona političkih neistomišljenika, onda živimo u jednom vrlo složenom periodu.“

Odgovarajući na pitanje šta misli o tome što je Milorad Dodik kazao da treba formirati odjel za borbu protiv laži i dezinformacija, Katana je kazala da je možda potrebno da se krene od RTRS-a, pa zatim Alternativne televizije.

„Miloradu Dodiku su mediji sa sjedištem u Federaciji glavni trn u oku. U RS-u više i nemamo ozbiljne medije koji bi mogli nešto kritički, kontinuirano da promišljaju. Na jednoj strani imate Alternativnu televiziju, RTRS, a na drugoj ono što se naziva nezavisnim medijima, koji malo koketiraju s opozicijom, malo s Vučićem, pa kada ih gledate - ne znate uopšte kakvu možete informaciju u kojem trenutku dobiti.“