Američki predsjednik Donald Trump već godinama ne skriva svoj polarizirajući stav prema Narodnoj Republici Kini. S jedne strane, izazvao je trgovinski rat odmah nakon što je drugi put došao u Bijelu kuću, a opet s vremena na vrijeme nastoji umiriti situaciju toplim izjavama usmjerenim prema kineskom predsjedniku Xiju Jinpingu, no ni to ne traje dugo.

Trump nije krio koliko je zamjerio Kini dolazak brojnih svjetskih lidera, uključujući i ruskog predsjednika Vladimira Putina i sjevernokorejskog vođu Kim Jong Una na vojnu paradu u Pekingu povodom 80. godišnjice pobjede nad Japanom. "Molim vas, prenesite moje najtoplije pozdrave Vladimiru Putinu i Kim Jong Unu dok kovate zavjeru protiv Sjedinjenih Američkih Država," napisao je tada na društvenim mrežama, piše Dnevno.hr.

Upravo takav Trumpov stav prema Kini planira iskoristiti Evropska unija, koja namjerava predložiti sankcije protiv većeg broja kineskih kompanija povezanih s ratnom mašinerijom Kremlja, kako bi ga pridobila da konačno izvrši pritisak na Rusiju i okonča rat u Ukrajini. No, u pozadini se krije igra velesila koja bi mogla skupo koštati Evropu.

Guliver Images

Uvođenje carina Kini

Trump je tokom vikenda izjavio da će se pridružiti Uniji u pooštravanju sankcija protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina, ali samo ako zemlje NATO-a prekinu sav uvoz ruske nafte i uvedu carine između 50 i 100 posto na Kinu.

Evropski diplomati žele pokazati spremnost i na obustavu preostalog, ionako drastično smanjenog, uvoza ruske nafte i na podršku Trumpovim naporima da pojača pritisak na Kinu.

Tri diplomata rekli su za POLITICO da se u raspravama o 19. paketu sankcija Evropske unije, koji se očekuje u petak, razmatra i mogućnost dodavanja kineskih kompanija na listu meta. No, to je daleko od Trumpovih zahtjeva o carinama, a dosadašnje mjere protiv kineskih kompanija nisu zadovoljile američkog predsjednika.

Postavlja li im zamku?

Trump je o paketu razgovarao s predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen u utorak navečer. Ona je nakon tog razgovora izjavila da će nove sankcije biti usmjerene na "kripto, banke i energiju". Međutim, Kina nije bila spomenuta. Evropski diplomati pripremaju se na to da američki predsjednik neće biti impresioniran njihovim naporima, a čak sumnjaju da im možda postavlja zamku.

Naime, strahuju da bi Trumpovi zahtjevi, posebno oni o carinama, mogli biti taktički manevar za odgađanje akcije protiv Rusije i istovremeno prebacivanje krivnje na saveznike iz NATO-a zbog navodnog nečinjenja.

Foto: Antonio Balic / CROPIX

"Neki dijelovi te poruke imaju smisla. Neki dijelovi su samo izgovori da se ništa ne poduzme," rekao je jedan evropski zvaničnik. Slično mišljenje iznio je i jedan nacionalni zvaničnik iz države članice: "Trump postavlja uvjete za koje unaprijed zna da su neostvarivi, a kasnije će to poslužiti kao opravdanje da nam kaže kako ne može učiniti ništa. Ukratko, to je igra izbjegavanja odgovornosti."

Unija odbila Kinu

Jedan zvaničnik zemlje članice G7 (Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države) rekao je da je na prošlosedmičnom sastanku ministara finansija G7 postojalo "potpuno slaganje" oko potrebe da se pritisne Rusija i podrži Ukrajina, ali je EU odbila Trumpove zahtjeve o carinama na Kinu. Naime, Kina i dalje čini oko 21 posto uvoza EU-a.

"Otvoreni smo za sve to, ali drugim alatima," dodao je taj zvaničnik. EU preferira ciljane sankcije protiv kompanija povezanih s ratom, a ne sveobuhvatne carine.

Evropski zvaničnici smatraju da Trump, osim što prebacuje odgovornost na druge zemlje, ima i trgovačke motive. Naime, uvođenje carina do 100 posto na kineski uvoz povećalo bi ionako visoku inflaciju u Evropi i oslabilo ekonomiju EU-a. S druge strane, potpuna zabrana ruske energije pogodovala bi američkim ambicijama za širenje izvoza ukapljenog prirodnog gasa (LNG).

"Predsjednik Trump pokazuje spremnost Washingtona da instrumentalizira evropske slabosti za vlastitu geopolitičku korist," rekao je litvanski ministar energetike Žygimantas Vaičiūnas. Anne-Sophie Corbeau, viša istraživačica na Centru za energetsku politiku Univerziteta Columbia, naglasila je i konkretan cilj Trumpa, navodeći da pokušava natjerati Evropu da kupuje više američkog LNG-a.

Signali dobre volje

Uprkos tome što se zaoštrila Trumpova retorika o Rusiji, prevladava skepsa, kako u Evropskoj uniji, tako i među republikancima, o njegovim stvarnim namjerama. "Veliko pitanje za mnoge evropske zvaničnike jeste hoće li to na kraju biti dio koherentne strategije ili zapravo pokušaj da se konflikt razvodni i krivnja prebaci na Evropljane zbog Trumpove nesposobnosti da ga okonča. Da bi strategija bila dosljedna, nedostaje volja Trumpove administracije da pritisne Putina, što Evropljani zasad ne vide," rekao je Mujtaba Rahman iz Eurasia Group.

"On i dalje jasno pokazuje da ne želi provesti prijetnje protiv Rusije," potvrdio je i jedan republikanski savjetnik.

Brisel tako balansira između potrebe da ostane usklađen s Washingtonom protiv Putina i izbjegavanja sukoba s Pekingom, o kojem evropska ekonomija snažno ovisi. Nekoliko zemalja EU-a, uključujući Dansku i Poljsku, želi iskoristiti Trumpov pritisak kako bi prisilile Slovačku i Mađarsku, koje još uvijek kupuju rusku naftu, da odustanu od toga.

Imaju rješenje

Evropski diplomati i zvaničnici iza zatvorenih vrata jasno poručuju da bi uvođenje carina na Kinu, kao i na Indiju, što je Trump također spomenuo, bilo politički i ekonomski neprihvatljivo. Podsjećamo, Trump je nedavno uveo carine na Indiju, nakon čega je indijski premijer Narendra Modi viđen u društvu Putina i Xija u Pekingu, u potezu koji su mnogi ocijenili kao početak novog svjetskog poretka.

"Bez trgovine s Kinom i Indijom? Potonuli bismo. Šta bi od nas ostalo?" rekao je jedan evropski diplomata za Politico, dok je drugi dodao: "Čak i da popustimo tom zahtjevu i preuzmemo ogroman rizik, nema nikakvog jamstva da će SAD učiniti isto."

Historijski gledano, Brisel je razlikovao carine, koje se smatraju trgovinskim instrumentom, od sankcija, koje se tretiraju kao instrument vanjske politike. EU će odabrati ciljanu kontrolu kineskih kompanija koje prodaju vojnu tehnologiju Rusiji, što su već i radili. Problem je, ističe Agathe Demarais iz Evropskog vijeća za vanjske odnose, što "jednom kada sankcionišete te firme, one se ponovo otvore pod drugim imenom."