Svjedok Radoje Ristanović kazao je da je 1995. godine bio u Vojnoj policiji Drinskog korpusa u Vlasenici. Nakon što ga je tužilac Tarik Crnkić podsjetio na iskaz iz istrage, svjedok je potvrdio da se pričalo da su neki zarobljenici ubijeni u Bišini kod Šekovića i da su u tome učestvovali neki “naši, Radomir Marković Legenda i Goran Višković Vjetar”, kao i Vojo Tešanović.

“Narod je pričao, nisam ja to vidio”, rekao je Ristanović.

Kazao je da je optuženi Ratko Vujović bio komandir čete u Vojnoj policiji, a da je komandir bataljona bio major čijeg imena ne može da se sjeti. Kazao je da je u Vojnoj policiji bio i Željko Dupljanin.

Svjedok je ispričao kako je išao da obiđe svoju kuću u selu Osredak u Srebrenici nakon što su srpske snage zauzele to područje u julu 1995. i da je vidio kako je sve popaljeno i porušeno. Naveo je da ga je išamaralo obezbjeđenje Ratka Mladića kada je sjeo da odmori, a da mu je po povratku u Vlasenicu komandir Vujović rekao da je došla naredba da ide u zatvor dva mjeseca zbog krađe u Srebrenici.

Ristanović je kazao da je nosio hranu vojnim policajcima koji su stražarili u logoru “Sušica”, prenosi Detektor.

Na pitanja Odbrana, nije mogao precizirati ko je pričao za Bišinu.

Ratko Vujović, Ljubomir Vlačić, Vitomir Pepić, Milovan Ognjenović, Goran Višković, Željko Dupljanin i Vlastimir Golijan, nekadašnji komandanti jedinica i pripadnici Vojske Republike Srpske, optuženi su za pomaganje u genocidu u julu 1995. godine. Optužnica obuhvata pogubljenja 65 zarobljenika u drugoj polovini jula, nakon napada na Srebrenicu, na lokacijama na području Bišine u Šekovićima i kod Piskavice u Vlasenici.

Ratko Mladić, nekadašnji komandant VRS-a, osuđen je u Haškom tribunalu za genocid u Srebrenici i druge zločine u BiH na kaznu doživotnog zatvora.

Tužilac je pročitao iskaz svjedokinje Azemine Buljubašić, koja nije mogla doći u sud zbog zdravstvenog stanja. Ona je ispričala kako su njeni suprug Avdija i sinovi Elvir i Senad otišli šumom nakon pada Srebrenice 1995. godine.

“Avdija je rekao da je došla naredba da idu šumom. Tad sam ih posljednji put vidjela žive”, kazala je Buljubašić.

Navela je da je poslije rata pozvana na identifikaciju i da je prepoznala odjeću supruga. Rečeno joj je da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u Šekovićima. Kazala je da je njen sin Elvir pronađen u grobnici u Čančarima, a da sin Senad nije pronađen. Svjedokinja je kazala da je njena kćerka poginula od granate 1992., kada je imala 14 godina.

Termin nastavka suđenja biće naknadno određen.