Na međunarodnoj sceni posljednjih sedmica pojavilo se jedno neočekivano ime – Ana Alcalde, socijalna radnica iz španske Granade, poznata pod nadimkom “Gaza Barbie”. Njena priča, obavijena kontrastima između ličnog života, aktivizma i društvenih mreža, privukla je pažnju daleko izvan granica Španije.

Ana se priključila međunarodnoj Flotili slobode, koja je ovog ljeta isplovila iz Barcelone pod motom solidarnosti s palestinskim narodom. Među putnicima bili su i istaknuti aktivisti poput bivše gradonačelnice Barcelone Ade Colau te klimatske aktivistkinje Grete Thunberg. Na brodu “Global Sumud” nalazilo se dvadesetak plovila sa stotinama volontera, a cilj je bio dopremiti hranu i medicinsku pomoć u razorenu Gazu, piše El Mundo, prenosi Bosna.hr.

Zašto je upravo Ana izazvala toliku pažnju? Odgovor leži u njenoj ulozi – ona je bila zadužena za komunikaciju na društvenim mrežama. Sa više od 130.000 pratilaca na Instagramu, postala je svojevrsna influenserica palestinske stvari. “Naša je misija da širimo tačne informacije jer je previše dezinformacija i tišine oko onoga što se dešava”, izjavila je u jednom intervjuu.

Ana Alcalde ima 46 godina. Rođena u Granadi, posljednjih 25 godina živi u Ceuti sa suprugom Aminom Abdelkadenom, lokalnim policajcem. Zajedno imaju šestoro djece – Insaf, Ibru, Wiam, Yasmin, Morada i Yamillu. Njihova porodica postala je poznata zahvaljujući zajedničkom profilu na Instagramu i TikToku, gdje dijele fragmente svakodnevnog života. Ono što je počelo kao porodični dnevnik tokom pandemije, ubrzo se pretvorilo u platformu za propalestinski i antidesničarski aktivizam.

Alcalde i suprug osnovali su i modni brend Kader, specijaliziran za odjeću i majice sa porukama, gdje su upravo njihova djeca i glavni modeli.

Ana je po obrazovanju socijalna radnica. Studirala je na Univerzitetu Complutense u Madridu, gdje se aktivno uključila u Mlade komuniste. Kasnije je završila master iz socijalne isključenosti, integracije i građanstva, a dodatno se usavršavala na polju migracija, jednakosti i sociokulturnih politika.

Godine 2000. prima islam, zbog čega počinje nositi maramu. To je, kako je sama isticala, potpuno promijenilo njen život. “Odjednom sam od privilegovane bijele žene postala neko ko je isključen”, kazala je jednom prilikom. Tvrdi da je zbog marame izgubila brojne poslovne prilike, uključujući i angažman u Crvenom križu. Iako je danas više ne nosi, i dalje je praktična muslimanka. Djeca su odgajana u istom duhu, a ona je u određenim trenucima koristila i arapsko ime Hanan.

Njen rad nije ostao nezapažen, 2023. godine dobila je nagradu “Antirasist bez ali” od Instituta Republike i Demokratije, fondacije bivšeg španskog potpredsjednika Pabla Iglesiasa. Na dodjeli je govorila o svom životnom putu i iskušenjima s kojima se suočila nakon konverzije na islam.

“Prva demonstracija u mom životu bila je za Palestinu”, često ponavlja, ističući da je palestinsko pitanje utkano u njen identitet mnogo prije nego što je odlučila promijeniti vjeru.

Nadimak “Gaza Barbie” dobila je nakon što su je pojedini mediji i korisnici društvenih mreža povezali s pop-kulturom i slikom Margot Robbie u filmu Barbie (2023). Ona sama na to gleda kao na ironičan, ali i simboličan nadimak: baš kao što filmska Barbie izlazi iz svijeta plastike da bi se suočila s nepravdom, tako je i ona odlučila uploviti u vode stvarnog aktivizma.

Njena neposrednost često izaziva kontroverze. Nedavno se na mrežama pojavio video u kojem pleše na brodu, što su neki doživjeli kao neprikladno. Ona je objasnila da je to bio način da se veselo oprosti od djece: “Ne moram plakati da bih radila za pravdu. Idem puna nade.”

Ana Alcalde je, s razlogom ili bez njega, postala simbol složene stvarnosti u kojoj se isprepliću aktivizam, društvene mreže, vjera i porodica. Njena životna priča podsjeća da borba za ideale nije rezervisana za tipične profile aktivista, nekad je vodi upravo “obična žena”, majka šestoro djece, koja u kontradikcijama vlastitog života traži smisao i put ka promjeni.