Apelacija je podnesena Ustavnom sudu BiH protiv prvostepene i drugostepene presude Državnog suda, kojima je Bošnjak osuđen za 21 tačku optužnice, da je kao pripadnik VRS-a nečovječno postupao prema zatočenicima, nanosio im fizičku i duševnu bol, premlaćivao ih, prislanjao im električnu palicu i puštao struju, a osuđen je i za jedan slučaj prisiljavanja na seksualni odnos. Prvostepenom presudom Bošnjak je osuđen na deset godina, da bi mu u drugostepenoj kazna bila smanjena na osam godina zatvora.

Sud BiH ga je proglasio krivim da je počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a ne kao zločin protiv čovječnosti, kako je optužnicom bilo precizirano. S obzirom na to da se djelo desilo početkom maja 1992. godine, primijenjen je zakon bivše države, navodi se u apelaciji, prenosi BIRN BiH.

Bošnjak, kako se navodi u apelaciji, istakao je da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te ukazao na arbitrarnu primjenu odredbi Zakona o krivičnom postupku. On tvrdi da Sud nije izveo dokaze za zaključak da su njegove inkriminisane radnje imale za posljedicu fizičke i duševne patnje. Suštinski, kako se navodi, apelant ukazuje da je iz presude nejasno kako je Sud došao do zaključka da su oštećeni trpjeli veliki strah i psihičke i fizičke bolove jer u odnosu na tu činjenicu nisu izvođeni dokazi.

“Nije postojala medicinska dokumentacija, ili je postojala, ali je bila suprotna utvrđenom činjeničnom stanju, ili svjedoci nisu bili pitani o tim okolnostima”, navodi se u apelaciji Bošnjaka.

U odgovoru iz Suda BiH su naveli da je apelacija neosnovana i da nije došlo do povrede prava koje apelant navodi. Također je navedeno da drugostepena presuda predstavlja odluku koja je donesena u žalbenom postupku, a “u konkretnom predmetu se išlo šire od navedenog stava, tako da je u presudi dat detaljan pregled razloga koji su imali odlučujući značaj prilikom donošenja odluke”.

Tužilaštvo BiH je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana, te ukazalo na iskaze o psihičkim posljedicama svjedoka koji su preživjeli apelantova zlostavljanja.

U odluci Ustavnog suda se navodi kako je Sud BiH utvrdio sve elemente krivičnog djela za koje je apelant osuđen. Osim toga, iste navode koje apelant iznosi u apelaciji iznio je u žalbi, o čemu je Sud BiH dao dovoljne i jasne razloge.

“Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz Ustava BiH i Evropske konvencije kada su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu ocjene dokaza, utvrđenog činjeničnog stanja i zaključka o postojanju svih elemenata krivičnog djela za koje je apelant osuđen”, navodi se u apelaciji.