U analima političke dezorijentacije ostat će Trojkina „oštra“ reagiranja na postupke njihovih evropskih partnera, onih istih s kojima su do jučer obećavali ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.

Ne smijemo zaboraviti da su te iste kriminogene i fašistoidne strukture, nad čijim se djelima danas zgražaju, još donedavno građanima predstavljali kao uglađenu evropsku gospodu i superheroje napretka. Tada su tvrdili da bi Bosna i Hercegovina već bila u EU, samo da nije „radikalnih“ i „zatucanih“ političkih snaga iz Sarajeva.

U toj političkoj obmani bošnjačkog naroda potpuno se poklopio narativ sarajevskih lažnih „reformista“, te velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalista. Iako su im formalni ciljevi bili različiti, u praksi su imali zajedničkog neprijatelja – sve one političke snage koje se dosljedno bore za jačanje države Bosne i Hercegovine i njenih institucija.

Probosanske stranke bile su smetnja velikosrpskom i velikohrvatskom nacionalizmu u rastakanju države Bosne i Hercegovine, dok su za sarajevsku Trojku bile preteška konkurencija u pohodu na budžete i državna preduzeća.

Na toj interesnoj platformi se kreirao savez provincijskih klerofašista i sarajevskih malograđana, čineći koaliciju čiji je jedini rezultat potpuna paraliza sistema i sistemsko uništavanje države. U takvom haosu samo nekolicina privilegovanih pliva kao riba u vodi. Za sve ostale, društvo je pretvoreno u skeč Nadrealista „đe ba zapelo“ i „nema ničeg“.

Tako se sarajevski malograđani čudom ne mogu načuditi i HDZ-ovom potpisu na Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima Rs-a, kojim se stvara rezervni sastav policije ovog entiteta. I to baš one policije koja je Bošnjake i Hrvate pobila i protjerala iz ovog dijela naše zemlje, direktno učestvujući u genocidu nad nesrpskim stanovništvom, svodeći ga na statističku grešku u ovom dijelu naše zemlje.

Danas bi se svi mi trebali čuditi tome što ljudi koji su već godinama, pa i decenijama u bh. politici, nisu razumjeli Draganove suze i tada, u NSRs, izrečenu poruku: „Vi čuvajte Rs. Na tome vam mogu svi samo zavidjeti.“

Za veće je čuđenje što ti isti ljudi nisu davno skontali očiglednu kompatibilnost političkih ciljeva HDZ-a i SNSD-a, a koja se svodi na jednostavnu maksimu: što manje države i zakona, više privilegija i resursa u vlastite džepove.

Najglasnije i „najoštrije“ reakcije danas dolaze upravo od onih koji su, bez razmišljanja, izglasali Zakon o prebivalištu, potpuno nesvjesni političkih posljedica njegove primjene. Stoga držim da nam nije vrijeme za čuđenje. Prije će biti da su nas gotovo doveli do one prelomne tačke na kojoj odlučujemo, ili da bježimo, ili da se ponovo pripremamo za ono najgore.

U međuvremenu, HDZ i SNSD potpuno kontrolišu institucije države. HDZ dominira Vijećem ministara, u kojem pored predsjedavajućeg drži tri ključna ministarstva. SNSD kontroliše dva ministarstva i većinu sigurnosnih agencija. Ministar odbrane se zabavlja pjevajući Thompsona, ministar vanjskih poslova statira u HDZ-ovoj propagandi o „legitimnom predstavljanju“, dok se ostali ministri bave selfijima i vlastitim imidžom.

Da su za ove tri godine „nikada brže (i dodajem nikada nelegalnije) formirane vlasti“ napravili barem jedan jedini potez kojim bi stali na stranu Ustava, zakona, časti i dostojanstva ove zemlje, a nasuprot kriminogenim interesima svojih „partnera“, danas bih im aplaudirao na „oštrim“ reakcijama. Ali nisu!

Štaviše, i tamo gdje su mogli reagovati, šutke su se povlačili pred interesima svojih koalicijskih partnera. Pri tome ne treba zaboraviti da je ministar vanjskih poslova, u barem dva navrata, svojim prisustvom na sjednicama i glasanjem omogućio onih 100 miliona KM Dodikovom kumu za zgradu, dok su svi zajedno u Predstavničkom domu PS BiH omogućili da prođe onaj sramni zakon za crnolistaša Čavaru.

Da su ovu „kumovu zgradu“ barem kompenzirali sličnim prostorom u Sarajevu, gdje su, vjerovali ili ne, samo u 2023. godini institucije BiH potrošile gotovo 3 miliona KM na zakupe prostora. Ali nisu! Ni u jednom slučaju nisu zaštitili interes države, niti su pokazali državotvorne politike.

Zato me danas najviše čudi jedna stvar, a to je kako ih nije stid javljati se danas kada im „partneri“ jasno pokažu ko su i šta su? Kako je moguće da ljudi koji toliko pametuju i postavljaju se iznad svih, nisu bili u stanju da to vide još prije tri godine? A svi indikatori su već tada bili vidljivi. Njihovo kontinuirano obmanjivanje javnosti razotkriva se kao svjesna strategija, a ne politička naivnost.

Sjetimo se samo pompeznih najava o smjeni kadrova SNSD-a u institucijama BiH, i to ništa manje nego bagerima, a danas svjedočimo kako sarajevska Trojka na terenu, a posebno SDP s Vojinom Mijatovićem, otvoreno asistira SNSD-u u predstojećoj izbornoj utrci za predsjednika Rs-a.

Jasno je, Trojka predstavlja vlast u kojoj ljudi s ograničenim kompetencijama precjenjuju svoje sposobnosti, dok im ego i samoreklamiranje ne dopuštaju da se suoče sa stvarnošću. U njihovoj iluziji razbio se i navodni „sukob“ Dodika i Čovića. A na svakom potezu vidimo da je taj savez danas jači nego ikada, upravo zahvaljujući (ne)djelovanju sarajevskih trgovaca maglom.

Najočitiji dokaz je Čovićev potpis na zakon o rezervnom sastavu policije Rs-a. To je poruka svakome ko misli i ko nije otuđen od stvarnosti, dok trojkaši žive u balonu samoljublja i klijentelizma, Dodik i Čović pripremaju teren za podjelu naše države.

Stvarnost naših „prepametnih“, „prepoštenih“ i „prehrabrih“ Trojkaša zapravo je paralelni univerzum, svijet u kojem je klijentelizam vrlina, a rastaljivanje metod opstanka. U toj izopačenoj „stvarnosti“, koju su kreirali njihovi „evropski“ partneri Milorad Dodik i Dragan Čović, Trojkaši plivaju kao ribe u vodi.

U političkom smislu oni su tu tek puki statisti u kukuruzima, ili kako je to otvoreno rekao Milorad Dodik – „izvođači radova“, koji su tu tek da unesu smutnju i zbune, odnosno paraliziraju bilo kakvu konkretnu političku reakciju probosanskih snaga. I za sada to odlično rade stvarajući razdor među Bošnjacima kroz jeftine političke floskule i parole, dok krčme javne novce po kafanama.

Mislim da ne trebam nikoga posebno podsjećati na onu narodnu izreku kako prolaze zbunjeni u srazu sa potpunim luđacima, što je u Bosni i Hercegovini danas slučaj. To smo već jednom osjetili na sopstvenoj koži. U pamet i probudimo se, dok nije kasno!