Koliko su Milorad Dodik, njegovi kadrovi i SNSD spremni da zarad svojih ličnih interesa mijenjaju sve, pa i sopstvene stavove i ponašanja o ključnim pitanjima od kojih zavisi sudbina Republike Srpske, da njenu sudbinu podređuju sebi, potvrđuju činjenice koje se ne smiju zaboraviti i na koje treba podsjećati upravo sada.

Ono što slijedi u nastavku je primjer kako su Dodik i njegovi kadrovi zarad sticanja funkcija i koristi za sebe bili spremni da takvim svojim ponašanjem prihvataju i legitimišu protivpravno ponašanje i vlast OHR-a na štetu Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, piše za BN prof. dr. Milan Blagojević. 

U oktobru 2002. godine (6. oktobra te godine) tadašnji visoki predstavnik Džeremi Pedi Ešdaun nametnuo je svoju odluku kojom je Sredoja Novića (tadašnji i današnji kadar Milorada Dodika) imenovao za direktora nečega što je, u suštini, stvoreno na nivou BiH iako nije propisano Ustavom BiH, ali je OHR zahtijevao da bude stvoreno.

Radi se o instituciji koja se prvobitno zvala Agencijom za informacije i zaštitu BiH, koja će nedugo kasnije biti pretvorena u Državnu agenciju za istrage i zaštitu BiH (SIPA).

Dakle, tog 6.10.2002. godine Ešdaun nam je nametnuo Sredoja Novića za direktora Agencije za informacije i zaštitu BiH, što su Sredoje i Dodik objeručke prihvatili, ne govoreći tada nijednog trenutka, kao što govore danas, da je to neustavna institucija čije postojanje nije propisano Ustavom BiH, kao što tada nisu govorili ni da OHR nema pravo da nameće bilo šta u BiH.

Koliko su tada bili servilni prema OHR-u i Ešdaunu, čime su legitimisali nasilje ohaerizma od kojeg bi oni danas da nas brane, svjedoči i ono što je Sredoje Nović kao nametnuti direktor rekao u izjavi objavljenoj u Nezavisnim novinama, u broju od 18.2.2004. godine (str. 4), kazavši: "Mislim da se ovim setom zakona definitivno uobličuje prva državna policijska agencija što je od suštinskog značaja za BiH. Postoji naravno mnogo onih kojima uspostava SIPA-e ne odgovara jer će ona biti moćnija od entitetskih ministarstava i što će moći da uhapsi bilo koga bez bilo kakve selekcije".

Nedugo nakon toga, kao svojevrsnu nagradu OHR-a za ovako dobro vladanje i sluganski odnos prema nasilju ohaerizma, Sredoje Nović dobija i prihvata novu protivpravnu odluku Pedija Ešdauna - odluku od 7. juna 2005. godine kojom nam je Ešdaun ponovo nametnuo Sredoja Novića za direktora, ovaj put za direktora Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA), i to na mandat u trajanju od četiri godine, što je Sredoje, naravno, i taj put prihvatio.

E, za vrijeme takvog Sredojevog službovanja ohaerizmu sa njim je radio i Siniša Karan, kojeg bi sada Milorad Dodik da nam ponudi kao svog kandidata za predsjednika Republike Srpske, na prijevremenim izborima zakazanim za novembar ove godine.

U biografiji Siniše Karana ne može se pronaći, barem meni to nije pošlo za rukom, od kojeg do kojeg tačno datuma je radio u SIPA-i Umjesto toga, dostupna je samo informacija da je Karan radio u SIPA, da je bio načelnik krivičnih istraga SIPA-e i načelnik Finansijsko-obavještajnog odjeljenja SIPA-e, ali je i to dovoljno da se zaključi kako je to radio dok je Sredoje Nović službovao za potrebe OHR-a kao nametnuti direktor SIPA-e.

Naime, u biografiji Siniše Karana piše da je 2008. godine počeo da radi u Službi predsjednika Republike Srpske, to jest nedugo nakon što je Sredoje Nović otišao iz SIPA-e 11.1.2007. kada je Nović imenovan za ministra civilnih poslova u Savjetu ministara BiH.

S tim u vezi dalje treba imati u vidu da je za vrijeme dok je Karan službovao ohaerizovanom Noviću, a time i OHR-u, ostalo zapisano u svjedočenju Hasima Šabotića, danas penzionisanog službenika SIPA-e, kako je, dok mu je u SIPA-i načelnik bio Siniša Karan, od Karana dobio poziv da ode u Tužilaštvo BiH, kod tadašnjeg tužioca Džonatana Ratela. Šabotić je postupio po tome što mu je rekao Karan, a što je bilo u vezi sa hapšenjem Mirka Šarovića, do kojeg je i došlo u novembru 2005. godine.
To je, dakle, način na koji je Siniša Karan bio u službi ohaerizovanog Sredoja Novića i preko njega u službi OHR-a.

Takvog Sredoja je nakon svega Milorad Dodik negdje 2014. godine imenovao za člana Savjeta za zaštitu ustavnog poretka Republike Srpske, a sada Sinišu Karana kandiduje za predsjednika Republike Srpske, što znači da bi Sredoje i Karan, a preko njih i Milorad Dodik, poslije svega rečenog sada trebalo da "brane" Republiku Srpsku.

Drugim riječima, dok je Sredoju to trebalo, OHR je imao navodno pravo koje nema, da nam dvaput nametne Sredoja za svog direktora što je Sredoje svaki put prihvatao, a da Siniša Karan radi kod tako nasiljem nametnutog direktora. 

I sada bi nam Siniša Karan trebao biti i predsjednik Republike Srpske.

Nije stoga čudo što su srpski narod i Republika Srpska tu gdje jesu, pred sopstvenim raspadom. To poslije svega ne treba da čudi, jer ko s đavolom tikve sadi o glavu mu se razbijaju.