Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedokinja Državnog tužilaštva je opisala kako je silovana kada je iz Trnopolja izašla da traži hranu, prenio je Detektor.

Svjedokinja TS-6 je ispričala kako se sklonila s majkom u garaže kod komšija iz kojih ih je istjerala srpska vojska, odakle su u koloni se kretali prema autobuskoj stanici.

Vidjela je, kako je rekla, tenk i naoružane vojnike koji su prozivali i odvajali muškarce te ih vodili prema Banja Luci, a žene i djecu prema Trnopolju.

„Stavili su nas na traktor i odvezli u Trnopolje gdje je bila osnovna škola i dom kulture. Bila je masa ljudi, vojska je stajala sa strane. Mene su s majkom smjestili u jednu garažu gdje je bio briket koji se koristio za grijanje. Nagurali su nas tu, bez hrane i vode“, ispričala je svjedokinja, navodeći kako su za vodu morali tražiti dopust od vojnika da pređu cestu.

Rekla je kako joj je izvjesni Vukoja dao potvrdu za kretanje sa garancijom da joj se ništa neće desiti, nakon čega krenula u Suhi Brod da traži hranu. Dolaskom pred jednu kafanu vidjela je na krovu snajperistu.

Vojnik, kojeg je nazvala „Žućo“, je sišao sa krova, a iz kafane su izašla dva vojnika. Svjedokinja je, kako je posvjedočila, Žući rekla da ima potvrdu i da ide po hljeb, on joj je odgovorio da potvrda ne vrijedi ništa i poderao joj košulju. Svjedokinja je rekla kako je došla do jedne ruševne kuće u koju je Žućo gurnuo i udario u glavu, nakon čega je pala na zemlju.

„On je uradio šta je uradio, dok su me dvojica držala. Nakon toga su me silovala i njih dvojica. Molila sam Boga da kažu imena, da ih mogu zapamtiti“, svjedokinja je opisala.

Na pitanje Odbrana, svjedokinja je rekla kako je Vukoja, koji joj je dao potvrdu, bio iz Crvenog krsta.

Svjedokinju je, ispričala je, nakon toga stariji čovjek vratio traktorom vratio u Trnopolje. Navela je kako zbog svega ima narušeno zdravstveno stanje.

Za zlostavljanja, mučenja i ubistva u “Trnopolju” optuženi su Slavko Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović, kome se sudi i za zločine u logoru “Keraterm”.

Svjedok Edin Jaskić je ispričao kako je prije rata živio u Kamičanima, te da se nakon napada na Kozarac krio u selu Sivci blizu logora “Trnopolje”. Ispričao je da ga je odatle srpska vojska zajedno s drugim mladićima uhvatila i autobusom odvezla u “Keraterm” . Opisao je kako je ispred logora bila stražarnica, a pored hala s puškomitraljezom.

„Došli smo u jednu halu, uzeli su nam dokumente i zlato i postrojili uz zid. Počela su udaranja i mučenja“, rekao je svjedok, navodeći kako njega nisu udarali, ali da su ljudi tokom noći umirali od udaraca.

Ispričao je kako je bio smješten u halu broj dva i da je oko 200 ljudi ubijeno u hali broj tri, čije su posmrtne ostatke on i još dvojica vojnika čistili.

Na upit Tužilaštva da li poznaje optuženog Damjanovića, Jaskić je rekao kako ga zna iz škole, te da je viđao u logoru s psom. Svjedok je rekao kako je nakon 15 dana prebačen u Trnopolje, a odatle je krenuo kamionom prema Travniku.

„Ja sam bio u otvorenom kamionu, a Rajko me ošinuo kundakom puške nekoliko puta po glavi. Vidio sam ga poslije rata u jednoj kafani u Kozarcu, prišao sam da ga pozdravim, ali je on izašao“, rekao je svjedok.

Damjanovićev branilac Siniša Dakić pitao je svjedoka zašto je u istrazi rekao da mu je optuženi prišao na raskrsnici na Vlašiću, na šta je on odgovorio da se ne može sjetiti. Na pitanje odakle poznaje optuženog, svjedok je rekao da su išli zajedno u školu, te da je on dolazio u njegovu kuću. Naveo je kako ga Damjanović nije maltretirao u “Keratermu” i Trnopolju.

Suđenje se nastavlja 18. novembra.