“Muslimani su patološki neprijatelji srpskog naroda. Razbićemo iluziju o bilo kakvoj mogućnosti da se sarađuje sa muslimanima”, kazao je Milorad Dodik.

Prethodni citat nije bio dovoljan osnov da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrene krivični postupak protiv Milorada Dodika zbog krivičnog djela iz člana 145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine:

“Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti (1) Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (2)

Ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja krivično djelo iz stava (1) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (3) Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. avgusta 1945. ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog krivičnog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv grupe lica ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe lica ili člana takve grupe, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (4) Ko krivično djelo iz stava (1) do (3) ovog člana izvrši tako da javnosti učini dostupnim ili joj distribuira letke, slike ili druge materijale, kazniće se kaznom zatvora od najmanje jedne godine.

(5) Ako je krivično djelo iz stava (1) do (3) ovog člana počinjeno na način kojim se može poremetiti javni red i mir ili je prijeteće, zlostavljajuće ili uvredljivo, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine. (6) Ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično licu osuđenom pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekat kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, opština ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili registruje naziv po ili prema licu osuđenom pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča lice osuđeno pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine. (7) Počinilac krivičnog djela iz stava (1) do (4) ovog člana koji je dužnosnik ili odgovorno lice ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog budžeta, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine“, podsjeća Senad Pećanin, advokat i novinar.

U nastavku, Pećanin podsjeća na tekst Alonsa Gurmendija, akademskog istraživača pitanja međunarodnog prava i međunarodnih odnosa iz postkolonijalne perspektive. Radi kao istraživač ljudskih prava na Londonskoj školi ekonomije i političkih znanosti (LSE).

Tekst je objavio Zeteo 28. oktobra 2025. godine: “Današnja krajnja desnica možda zna da je pogrešno govoriti o „superiornoj rasi“, pa je umjesto toga jednostavno uokviruje kao „superiornu kulturu“. Prozivanje fašističkog preuzimanja globalne desnice postalo je svojevrsna kontroverzna tema u zapadnom političkom diskursu. U Velikoj Britaniji, Zack Polanski, sve popularniji vođa britanske Zelene stranke, doživio je značajan otpor kada je Nigela Faragea, vodeći glas krajnje desnice u britanskoj politici, nazvao fašistom -čak i od tradicionalnih lijevih saveznika.

U SAD-u, predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson, među ostalim, okrivio je ljevicu među ostalima, za atentat na krajnje desnog komentatora Charlieja Kirka, kojeg su kritičari često nazivali fašistom. Kirk je "imao podcast", navodi Heritage Foundation , nije bio "radikal, nacist ili fašist". Iskreno, ovo je djelomično istina: Kao djeca Zapada, odgojena na legendi o Najvećoj generaciji, Farage i oni poput njega vjerojatno mrze Hitlera.

Charlie Kirk je, zapravo odbacio nacističku etiketu i osudio neonaciste. Ali, njihova retorika postaje uznemirujuće slična temeljnim nacističkim idejama: da su oni koji su drugačiji inferiorni i zaslužuju svoju sudbinu - samo sada s drugačijim, suvremenijim prizvukom. Današnja krajnja desnica zna da je pogrešno govoriti o „superiornoj rasi “, pa je umjesto toga definira kao „superiornu kulturu “. Možda zvuči hiperbolično reći da je moderna desničarska retorika u biti ista kao Hitlerova retorika iz 1925., ali to mislim na najdoslovniji mogući način. Moderna desnica možda ne poziva na logore za istrebljenje, ali opet, ni Hitler nije pozivao prije 100 godina.

I to je taj 36-godišnji Hitler, onaj koji je napisao “Mein Kampf” 1925. godine, to ima najviše zajedničkog s modernom desnicom. Ne vjerujete mi? U redu, pokušajmo ovo. Kada je ovaj tekst napisan? 1925. ili 2025.: „Gotovo svaku dobru stvar koju imate u životu – sve što vaš život čini sigurnijim, ugodnijim, ugodnijim – dao vam je bijelac. Velika većina najvećih pionira, izumitelja, mislilaca, vođa u povijesti zapadne civilizacije bili su bijelci.“ „Sve što danas na ovoj Zemlji cijenimo – znanost i umjetnost, tehnologija i izumi – samo je kreativni proizvod nekoliko naroda, a izvorno možda i jedne rase. O njima ovisi postojanje cijele ove kulture.“ U redu, to je bilo trik pitanje.

Možda ste ispravno pogodili, sudeći po uključivanju riječi "rasa", da je drugi odlomak napisao Adolf Hitler 1925. godine. Ali bi li vas iznenadilo da ovo nije jedan tekst, već dva, i da je prvi odlomak napisao krajnje desničarski podcaster Matt Walsh u ožujku 2025.?

Ovo nije izolirani slučaj. Razmotrite temeljnu nacističku ideju da samo superiorne rase mogu stvoriti kulturu i civilizaciju. Kao što je rečeno u Mein Kampfu: „Kad bismo čovječanstvo podijelili u tri skupine, osnivače kulture, nositelje kulture i uništitelje kulture, samo bi se Arijevac mogao smatrati predstavnikom prve skupine. Od njega potječu temelji i zidovi svega ljudskog stvaranja, a samo vanjski oblik i boja određeni su promjenjivim osobinama karaktera različitih naroda.“ Sada ovo ponovno usporedite s kulturnom varijantom iste ideje Matta Walsha:ideje „[P]erini i doseljenici u ovoj zemlji došli su iz civilizacije, iz napredne i funkcionalne civilizacije. Došli su ovdje i izgradili novu.

Gdje, kao i sada, ilegalni imigranti, a mnogi legalni, dolaze iz propadajućih, umirućih, mrtvih, nepostojećih civilizacija bez vještina za izgradnju civilizacije (...) ljudi tamo ne znaju kako izgraditi zemlju i održati je. Nemaju te vještine.“ Upravo ta ideja – da je kultura etnički vezana uz određene skupine ljudi – stoji iza stalnih rasprava o „engleskom identitetu“ i „američkom identitetu“ u angloameričkom svijetu. U podcastu Triggernometry, voditelj Konstantin Kisin bio je ogorčen što je njegov gost bivšeg britanskog premijera Rishija Sunaka opisao kao „Engleza“.

„On je smeđi Hindu! Kako je on Englez?“, uzviknuo je. Kisin je bio toliko šokiran sugestijom da bi djeca njegovog škotskog gosta mogla biti Englezi jer su rođena u Engleskoj da je odvratio: „Kako? Oni su Škoti po krvi!“ „Po krvi.“ Sugestija je, očito, da je rasni (oprostite, „etnički“) identitet nepromjenjiva karakteristika. U tome se Kisin, proizvod 2025., u osnovi slaže s Hitlerom iz 1925. Opet, iz Mein Kampfa , ali uz uređivanje rasističkih uvreda.

„Crnkinja koja je prije živjela u njemačkim protektoratima, a sada ima prebivalište u Njemačkoj, rađa 'njemačkog državljanina' u osobi svog djeteta. Slično tome, svako židovsko ili poljsko, afričko ili azijsko dijete može se bez daljnjeg odlaganja proglasiti njemačkim državljaninom (...). Rasni prigovori u tome ne igraju nikakvu ulogu. (...) Jednostavan potez perom i mongolski Vaclav odjednom je postao pravi 'Nijemac'.“ U ranoj nacističkoj ideologiji, ne postaje svatko tko je rođen u nekoj zemlji njezin građanin. Kao što je Hitler rekao:

„Samo se status podanika stječe rođenjem. (...) Podanik je slobodan u bilo kojem trenutku odreći se svog statusa podanika i postati građanin u zemlji čije državljanstvo odgovara njegovom vlastitom. (...)

Dodjela potvrde o državljanstvu mora biti povezana sa svečanom prisegom nacionalnoj zajednici i državi. U ovom dokumentu mora postojati zajednička veza koja premošćuje sve ostale praznine. Veća čast mora biti čistač ulica i građanin ovog Reicha nego kralj u stranoj državi.“ Ili, kako je to tekao Charlie Kirk: „Amerikanizam je više od papirologije. (...) Kada dođete u Ameriku, doslovno biste trebali ostaviti svoju zemlju iza sebe. Dakle, morate postati Amerikanac. Naučiti jezik. Morate biti potpuno predani. (...) 'Amerikanac je samo netko tko ima američku putovnicu.'

Zohran Mamdani ima američku putovnicu! Omar Fateh ima američku putovnicu! Ilhan Omar je član Kongresa! Smatrate li to svojim sunarodnjakom Amerikancem? (...) To je poštovanje prema Ustavu; sve se vrti ne samo oko ideja već i oko priče, morate doći s poniznošću da ste dio ovog projekta. Ako je Amerika samo putovnica, onda smo mi samo kolonija za Zemlju. Gomila bogatstva za plijen, a tako se Somalijci prema tome ponašaju.“ To što je desnica 2025. godine tamo gdje je Hitler bio 1925. nije toliko optužba (opet, ne mislim da su oni nacisti s iskaznicama!), već poziv na buđenje.

Zapadni lideri mišljenja ponovno su očarani fašizmom i aktivno se bore za srca i umove ljudi Zapada. To, međutim, ne bi trebalo biti moguće. Četiri generacije su sada odrasle u kulturi koja s pravom smatra nacizam oličenjem zla. Problem je, dakle, u tome što, citirajući (nacističkog) lika Stormfronta iz Amazon Primeove derija “The Boys”, “ljudi vole serije ' ono što imam za reći, vjeruju u to, samo im se ne sviđa riječ 'nacist', to je sve.“ Ipak, upravo u toj disonanci leži nada. Nikada prije periodično silaženje Zapada u fašizam nije imalo tako jasnu moralnu oznaku za zlo.

Osvještavanje ljudi o putu kojim su pozvani slijediti ključno je za razbijanje čarolije fašizma 21. stoljeća. Dakle, ironično, proziva nacističke dijelove diskursa krajnje desnice koji mogu spasiti Zapad od fašističke budućnosti, od Hitlera iz 1926., 1927., 1928. ili, propadni ta pomisao, Hitlera iz 1935.-1945. I da, ovo bi moglo povrijediti neke krajnje desničarske osjećaje. Ali, i ovo kažem na najkonstruktivniji mogući način, činjenice ne mare za vaše osjećaje.