Piše: Samir BEGOVIĆ

U svom nedavnom tekstu "Šehidi i gazije: Bošnjaci između traume i trijumfa", Kenan Efendić, glavni urednik portala Odgovor.ba, govoreći o nužnosti balansa između žrtveničkih i trijumfalnih simbola u nacionalnom identitetu i egzistenciji Bošnjaka, primjetio je fenomen kolektivnog skretanja od žrtveničkog ka trijumfalnom.

"Dvije decenije žrtveničke identitarne politike, bez naročitog trijumfalnog balansa, nisu mogle biti dokinute u par godina, ali skretanje – ako već ne zaokret – svakako jeste primjetno. Znakovi tog skretanja nisu se javljali samo u medijskom i političkom jeziku, nego i u prostoru", piše Efendić.

Prema njegovom mišljenju pojavni oblici tog skretanja između ostalog su revitaliziranje sjećanja na devet nacionalnih heroja (i putem muzike, između ostalog), postavljanje spomenika pobjednicima i na mjestima pobjeda, konsolidacija medijskog diskursa o Armiji Republike Bosne i Hercegovine.

Odbacivanje melanholije

Jedan od dokaza o obratu unutar žrtveničko-trijumfalnog diskrusa ili nove (kolektivne) osjećajnosti jeste promjena muzičko-navijačkog repertoara koja se desila na posljednjoj utakmici između Bosne i Hercegovine i Rumunije. 

Iako na prvi pogled izgleda kao potpuno banalno, uvjerenje da neka muzička numera može reći nešto više o trenutnom stanju svijesti u jednom narodu, kada se dublje promisli je utemeljeno, jer jasno se vidi da je ta promjena izraz promjene ukupne atmosfere u kolektivnom smislu.

Već duže vrijeme se apelira da se tokom sportskih manifestacija konačno prestanu emitovati muzički sadržaji o razočarenju i ničim izazvanoj nacionalnoj mehanholiji - kakva je sadržaj već odavno izlizane pjesme - "Bosnom behar probeharao".

Komentarišući atmosferu nakon pobjede nad selekcijom Rumunije, selektor Nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Sergej Barbarez, vidno raspoložen, kroz smijeh je kazao, da su odlučili promijeniti i muzički repertoar.

"Promijenili smo i muzičku listu što se tiče zagrijavanja. Ja sam bio šokiran kad sam je vidio. I o tome sam se ja brinuo prije jer sam želio da uvedemo neke promjene. Ali sam im pustio da naprave tu listu. Srećom ja sam ostao u kabini, dok se zagrijavaju. Čuo sam koliko je glasno bilo, kako su ljudi pjevali."

Barbarez je kao što je vidljivo iz njegove izjave otkrio da je zahtjev za promjenom muzičkog repertoara, koji služi kao motivacijski osnov, stigao od samih igrača.

Bosanski "You’ll Never Walk Alone"

Nova osjećajnost ove generacije naših mladih fudbalera, i ne samo fudbalera, očito ne proističe iz razočaranosti i žrtveničkog dijela kolektivne simbolike nego iz njegovog trijumfalnog karaktera.

U središtu tog trijumfalnog karaktera nalaze se "Ljiljani". Dalo se to primjetiti još ljetos na Evropskom prvenstvu u košarci kada se Ljiljane slavilo na Kipru i Latviji. 

Međutim, sinoćnje horsko pjevanje "Ljiljana" rahmetli Halida Bešlića, koje je u pojednim komentarima na društvenim mrežama okarakterisano kao "bosanski You’ll Never Walk Alone”, odvelo je ne samo Halida Bešlića u definitivnu besmrtnost nego i bosanski narod dalje o mentaliteta žrtve, ka mentalitetu pobjednika i prkosnog borca.

U našoj kolektivnoj svijesti, postoje i drugi simboli koji su uzdignuti u rang kolektivnih, pa i nacionalnih obilježja. Oni se uglavnom nalaze sa one žrtveničke strane. Međutim, sve što se događa, uključujući i ono što se dogodilo na Bilinom polju i ranije na Kipru, upućuje na nužnost dostojanstvene tranzicije od žrtveničkog ka trijumfalnom. "Ljiljani" su jedini cvijet kojeg treba da slavimo!