Susjedna Hrvataka ulazi u razdoblje najintenzivnijeg opremanja vojske u svojoj povijesti, s planom potrošnje od gotovo 1,5 milijardi eura na naoružanje u iduće dvije godine.

Dok države širom svijeta jačaju svoje vojne arsenale, ova golema ulaganja otvaraju ključna pitanja - jesu li nužan odgovor na rastuću globalnu nestabilnost ili prevelik teret za državni proračun, hoće li rat u Ukrajini stati te što za europsku sigurnost znači sve neizvjesnija američka politika.

"Oružje je svojevrsno osiguranje za mir"

Direktor HS Produkta Željko Pavlin smatra kako je riječ o dobroj investiciji, ističući da iznos zvuči velik samo zato što Hrvatska desetljećima gotovo ništa nije nabavljala.

"Ako gledamo 20 ili koliko godina nismo kupovali ništa, pa kada bismo to rasporedili, onda to i nije tako veliki novac", rekao je u HRT-ovoj emisiji Otvoreno.

Pavlin je naglasio da je u današnjem iznimno nestabilnom svijetu oružje svojevrsno osiguranje za mir. Dodao je i kako Hrvatska pametno postupa jer ne kupuje "baš svašta", već najnovije sustave koji joj osiguravaju priključak sa zapadnim svijetom i saveznicima.

"Amerikanci su donijeli jednu tsunami odluku"

Povjesničar Tvrtko Jakovina s Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorava da Hrvatska mora promišljati o sigurnosti u potpuno novim geopolitičkim okolnostima. Velike promjene u američkoj politici, od prvog mandata Donalda Trumpa do najnovije Strategije nacionalne sigurnosti, vidi kao zaokret bez presedana.

"Mnogi su ovo nazvali tektonskom promjenom, tsunamijem koji je krenuo prema Europi. Prekidom s politikom koja se provodila još od 1947. godine, Amerikanci su donijeli jednu tsunami odluku", kaže Jakovina.

Naglašava kako nije riječ o naglom udaru, već o dugotrajnom procesu povlačenja američkih interesa s europskog kontinenta, koji se vjerovatno neće bitno promijeniti neovisno o tome ko će biti u Bijeloj kući.

Takav razvoj događaja, ističe, loša je vijest za europske demokracije, a dobra za Rusiju. "Time se cijela Europa, a posebno male zemlje, nalaze u potpuno drukčijoj situaciji nego prije samo nekoliko godina", upozorava.

Na pitanje podržava li ulaganja u vojsku, Jakovina odgovara potvrdno, ali uz važnu ogradu.

"S jedne strane - da. Ali s druge, Hrvatska mora definirati svoje ciljeve u slučaju da NATO i EU izgube potporu Sjedinjenih Država, što je u ovoj strategiji barem djelomično natuknuto", pojasnio je. Prema njemu, postavlja se ključno pitanje: tko su hrvatski saveznici ako se ulazi u poredak u kojem "moć, sila i snaga postaju važniji od zakona i argumenata".

"Do prekjučer smo svi u Europi govorili da su naši sigurnosni kišobran Sjedinjene Američke Države. Danas to više ne možemo tvrditi s jednakom sigurnošću kao prije tri dana", rekao je. Kazao je da Hrvatska nije okružena samo dobronamjernim susjedima, spomenuvši politiku "srpskog svijeta", koncept "Velike Mađarske" i talijanske struje koje revidiraju povijest. "To je naše okružje", ističe.

"Ostali smo na tome da možemo napraviti granatu i metak. To nije dovoljno"

Zbog takvih okolnosti, smatra Jakovina, Hrvatska mora potpuno promijeniti politički pristup, prestati s unutarnjim podjelama i shvatiti da s 3,8 miliona ljudi nema kapaciteta za obranu ako je iznutra razlomljena.

Upozorio je na ogroman demografski gubitak od gotovo milion stanovnika u posljednjih dvadesetak godina, ali i na izgubljene industrijske i tehnološke sposobnosti koje je zemlja nekad imala - od proizvodnje podmornica i tenkova do zrakoplova.

"Ostali smo na tome da možemo napraviti granatu i metak. To nije dovoljno", zaključio je Jakovina.

Gordan Akrap, bivši Tuđmanov obavještajac a danas prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman", ističe kako Hrvatska ima veliki broj firmi koje se bave pitanjima odbrane i sigurnosti i koje su u europskom vrhu. 

"Međutim, hrvatska namjenska, obrambena i sigurnosna industrija nije samo oružje. Mi imamo jako puno sposobnosti i u digitalnom svijetu, i u informacijskom svijetu. Hrvatska pamet postoji, hrvatska pamet funkcionira. Ono što je ona tražila do sada je potporu države, jer koliko je meni poznato, nema namjenske, nema cijele industrije sigurnosti bez određene potpore države", rekao je.

Dodaje i da je ruska agresija na Ukrajinu otvorila oči i hrvatskim vlastima da sigurnost ima cijenu.

Akrap upozorava da se više ne može bezrezervno računati ni na američku potporu u okviru NATO-a, podsjećajući da članak 5. ne jamči automatsku vojnu intervenciju saveznika.

"Europa je izgubila batinu kojom je štitila svoje interese"

"Najprije se morate moći sami obraniti i formalno zatražiti pomoć", kaže, međutim ističe da EU ima jasniju obvezu međusobne pomoći, ali i ozbiljan problem: protivnici, a posebno Rusija, ne doživljavaju Uniju ozbiljnom organizacijom. 

"Europa je desetljećima funkcionirala u uvjetima globalizacije, američke sigurnosne zaštite i jeftine ruske energije. Međutim, kad dolazi do promjene paradigme iz snage argumenta i mir kroz snagu i mir kroz represiju, onda više nemate tu batinu u ruci kojom možete štititi vlastite interese", naglašava Akrap.