Stanovnike Srbije sve više brine što će se dogoditi s snabdijevanjem plinom ako Rusija prestane isporučivati plin, posebno u kontekstu američkih sankcija koje bi mogle uticati na Naftnu industriju Srbije (NIS). Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je 2. decembra izjavio da, ako Srbija do 5. decembra ne dobije novi ugovor o isporuci plina iz Rusije, od 8. decembra počinju pregovori s drugim dobavljačima. Samo dva dana kasnije, Vučić je najavio kako očekuje potpisivanje kratkoročnog ugovora s Rusijom, uvjeravajući građane da "do ljeta neće biti problema s plinom, i to po dobrim cijenama."

Mogu li Azerbejdžan i Mađarska nadomjestiti ruski plin?

Srbija godišnje troši oko tri milijarde kubnih metara plina, pri čemu Rusija i dalje pokriva većinu uvoza, odnosno 80 posto ove godine. Ni predsjednik Vučić, ni Ministarstvo energetike nisu za BBC otkrili ko bi mogao biti "druga strana" koja bi nadomjestila ruski plin, niti kolika bi bila cijena, prenosi Dnevno.hr.

Srbija već uvozi plin i iz Azerbejdžana i Mađarske. Krajem 2023. potpisan je ugovor o isporuci 400 miliona kubnih metara godišnje preko Turskog toka. Taj kapacitet trebao bi se povećati.

"Postoji velik broj različitih dobavljača plina koji bi mogli zadovoljiti sadašnje potrebe Srbije za prirodnim plinom. Nabava s međunarodnog tržišta na otvorenom moru jednako je moguća kao i nabava plina iz Rumunije, gdje se očekuje rast proizvodnje," kaže Aleksandar Kovačević, viši istraživač Oksfordskog instituta za studije energetike.

Energetičar Miodrag Kapor podsjeća da je Srbija tokom krize 2009. godine uspješno uvozila plin iz Mađarske i drugih zemalja. "Možemo uvoziti plin iz Mađarske, Austrije i drugih zapadnih zemalja, možemo iz Azerbejdžana, što je sasvim dovoljno da prebrodimo ovu zimu," dodaje on.

Stručnjaci smatraju da bi zemlja trebala težiti diversifikaciji uvoza, odnosno različitim dobavljačima, jer se pretežita zavisnost o jednom dobavljaču nije pokazala odgovarajućom.

Tečni prirodni plin (LNG) kao ključno rješenje

Dodatna opcija za Srbiju može biti uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG), a to je tržište "dosta fleksibilnije," navodi Kapor. "On se može nabaviti bilo gdje: ne mora biti američki ukapljeni plin, koji se najviše spominje, već može stići iz Alžira, Norveške, Nigerije, Katara i drugih zemalja," dodaje.

I Ursula von der Leyen (šefica Evropske komisije) je prilikom posjete Beogradu govorila da je Evropa spremna pomoći Srbiji u nabavi LNG-a.

LNG će biti i glavna alternativa ruskom plinu za zemlje EU-a, koje planiraju potpuno obustaviti uvoz ruskih energenata do 2027. godine. Srbija je uz pomoć EU-a izgradila interkonektor s Bugarskom, preko kojeg bi se energent dopremao iz grčke luke Aleksandropolis, gdje je u oktobru 2024. godine otvoren terminal za LNG. Ipak, Srbija je trenutno rezervirala samo 300 miliona kubičnih metara godišnje preko tog terminala.

Struktura snabdijevanja se dramatično promijenila. Kapor podsjeća da su aktualne infrastrukturne mogućnosti daleko veće nego 2009. godine, kada su se cijela regija i Evropa suočavale s krizom.