U jednoj osnovnoj beogradskoj školi 12. decembra dogodila se teška nezgoda, kada je dječak pao sa drugog sprata, nakon čega je sa povredama prevezeno u Univerzitetsku dječju kliniku u Tiršovoj.

Prema informacijama koje je otac dječaka, Filip Marinković, inače poznati barber, podijelio na društvenim mrežama, dijete se u trenutku nesreće spuštalo niz gelender jedne osnovne škole u Beogradu, izgubilo ravnotežu i palo. Dječak je u trenutku dolaska Hitne pomoći bio svjestan, ali nepomičan.

“Dijete leži nepomično, ali svjesno”

– Dobijam poziv od profesora vjeronauke, javlja da mi je dijete palo. Ostavljam sve u salonu i dolazim do škole. Dijete leži nepomično, ali svjesno. U 12 časova dolazi Hitna pomoć, ustanovili smo odmah da ima prelom noge, a za ostalo nismo bili sigurni. Odvoze ga u Tiršovu, ja sa direktorkom škole Milenom sedam u svoj auto i pratim sanitet. Gubim ih i prelazim da vozim suprotnom trakom. U Kneza Miloša kao po običaju haos, kao u špicu… Ženi ne smijem ni da javim šta se desilo – napisao je Marinković na svom Fejsbuku.

– Srce je tuklo kao nikada u životu, a u glavi je zavladao haos – priča otac povrijeđenog dječaka.

– Samo jedno mi je u mislima da stignem do njega, da mu budem blizu, da me vidi. Vozim, a ne znam ni kako sam prošao semafore, kako sam stigao (očekujem saobraćajne kazne) i briga me, kako sam uopšte disao taj dan koji je trajao kao vječnost. U Tiršovu ulazim trčeći, pitam, tražim, glas mi drhti, ali se trudim da ostanem sabran – priča on.

Konačno je ugledao svoje dijete.

“Ne tražim čuda, samo da mi dijete bude dobro”

– Vidim ga. Leži. Gleda me. Taj pogled, uplašen, ali živ. U tom trenutku sve staje. Samo da je živ. Samo da diše. Lekari rade svoj posao, ja stojim sa strane, molim se u sebi kao nikada do tada. Ne tražim čuda, samo da mi dete bude dobro. U jednom trenutku, dok sedimo u hodniku bolnice, pogled mi pada na direktorku škole, Milenu. Stoji pored mene, ćuti, ali joj suze same teku. Ne pokušava ni da ih sakrije – napisao je otac dječaka i dodao:

– U tim suzama sam vidio iskrenu brigu, ljudskost i odgovornost. Tada sam shvatio da ovo nije samo naša bol, već trenutak koji pogađa svakog ko ima srce. Te suze su mi značile više nego hiljadu riječi – značile su da moje dijete nije samo broj, već dijete o kome se brine i van kuće. Moj sin, moj jedinac, prošao je kroz iskušenje koje ne bi trebalo da doživi nijedno dijete. A ipak, izašao je iz njega živ, svjestan i sa vjerom da će sve biti dobro – ističe otac.

Marinković kaže da će taj dan zauvijek nositi u sebi kao zavjet.

– Jer dijete je svetinja. I nema ničega važnijeg od toga. Koliko si mali pred sudbinom, a opet zahvalan do neba kada shvatiš da te je Bog pogledao. Tog dana sam naučio da se sve u životu može nadoknaditi – i posao, i novac, i vrijeme… ali dijete ne. On je moj svijet. Moj smisao. Moj razlog – priča on.

“Kako da kažeš majci da joj je dijete palo sa drugog sprata?”

Ruke su mu drhtale dok je uzimao telefon kako bi javio supruzi za nezgodu.

– Kako da kažeš majci da joj je dijete palo sa drugog sprata? Kako da izgovoriš te riječi, a da joj ne slomiš srce? Glas mi puca, biram rečenice, skraćujem istinu, pokušavam da budem jak i miran, iako u sebi gorim. Kažem joj da je povrijeđen, da smo u bolnici, da je svjestan – priča otac.

– Svaki izlazak ljekara iz sobe mu je zaustavljao dah.

Molim se tiho, bez velikih riječi, onako kako se moliš kad ti je sve oduzeto osim vjere. Govorim u sebi: “Bože, uzmi sve što imam, samo mi dijete sačuvaj”. Kada su rekli da ima “samo” prelom noge i da je sve ostalo u redu, osetio sam olakšanje i težinu u isto vrijeme. Olakšanje jer je moglo biti neuporedivo gore. Težinu jer znaš da bol tek dolazi, ali i zahvalnost jer si dobio još jednu priliku. Shvatio sam, mog sina je sam Bog pogledao. Spasio ga. Sačuvao. Rođen pod srećnom zvijezdom. Tačka. Kraj – napisao je otac dječaka i dodao:

– Dok sam mu držao ruku, znao sam jedno – sve ćemo izdržati. On zbog svoje snage, ja zbog ljubavi. A taj datum 12.12. i hitna koja dolazi u 12h, ovaj strah i ova zahvalnost ostaće zauvijek urezani u meni, kao podsetnik koliko je život dragocjen i kako je dijete svetinja. Bože zahvalan sam ti. I zahvalan ću ti biti do kraja mog života – završio je on, prenosi Blic.