U autorskom tekstu za Danas.rs, Aleksandar Dikić analizira duboku društvenu podijeljenost i karakter vlasti koja odbija preuzeti odgovornost uprkos masovnim građanskim protestima. Dikić ističe da rješenje nije u pukom iščekivanju stranog faktora ili "biologije", već u konstituisanju kritične mase koja će se bez ustručavanja suprotstaviti režimu i njegovim metodama vladanja.

Iluzija institucija i karakter vladajuće klike

Postojali su svi uslovi da Srbija napravi zaokret i krene putem promjena, ali je bezdušna vlast još jednom pokazala da ne priznaje društvena pravila niti greške. Prema riječima autora, razlog za ignorisanje realnosti leži u činjenici da umjesto države postoji kriminalni režim, a umjesto slobodne štampe politički imaginarijum.

Aleksandar Dikić (Foto: Privatna arhiva)

"Zabluda je gora od neznanja. Neophodno je ubijediti narod da su zakoni, institucije i tradicija, koje navodno imamo, danas samo kulise, obmane i hologrami", navodi Dikić. On naglašava da karakter vlasti, odnosno vladajuće klike, diktira ovakvo stanje, jer bilo koja druga evropska vlada ne bi preživjela tragedije poput one u Novom Sadu bez institucionalne odgovornosti.

Strategija opstanka i ponedjeljak koji donosi kraj

Režim je, prema analizi, razvio precizan plan za suzbijanje nezadovoljstva: ignorisanje panike, obesmišljavanje poteza protivnika putem kontramitinga i upotrebu kontrolisane sile. Iako je Aleksandar Vučić odolio masovnim okupljanjima i uličnim sukobima, autor rješenje vidi u "pobjedonosnom ponedjeljku" nakon izbora.

"Kada će kraj svemu ovome? Pa, u ponedjeljak. Ne znam tačno kog, ali onog ponedjeljka kada poslije izbornog dana većina Srba javno, bez straha, i usmeno i pismeno budu protiv Aleksandra Vučića i svega što on predstavlja. Tog ponedjeljka biće gotovo, završiće se naša najmračnija epizoda u ovom vijeku", poručuje Aleksandar Dikić.

Autor zaključuje da problem, ali i rješenje, leži isključivo u građanima. Poziva na lančanu reakciju i stalni društveni pritisak, ističući da nije dovoljno samo "vikati na televizor" dok se gledaju režimski mediji poput Pink-a ili Informer-a. Borba zahtijeva prisustvo na blokadama, podršku studentskim pokretima i aktivno učešće u izbornom procesu kako bi se krug konačno zatvorio.