Danas u Novom Pazaru ne protestuju studenti zato što im je dosadno, niti profesori zato što su nezadovoljni. Danas se protestuje jer se Državni univerzitet u Novom Pazaru sistematski uništava i to ne greškom, ne nemarom, već odlukama institucija koje su imale obavezu da ga štite.

Protest ‘Ili oni ili mi’ nije parola. To je realnost.

U posljednjim mjesecima više od 200 studenata dobilo je rješenja o prestanku statusa studenta. Među njima su svi studenti koji su učestvovali u akciji 16 za 16, studenti koji su pješačili do Novog Sada, koji su javno stali u odbranu dostojanstva, solidarnosti i prava. Nijedan od njih nije dobio zaštitu. Svi su dobili papir kojim im se poručuje da na ovom Univerzitetu više nisu poželjni.

Istovremeno 40 profesora dobilo je otkaze. Ljudi sa znanjem, iskustvom i autoritetom. Ljudi koji su nosili nastavu, ispite, nauku i ugled ove ustanove. Njihova stručnost nije bila problem. Problem je bilo to što su postojali.

Rektorica je smijenjena. Ali to nije zahtjev protesta. I što je još važnije, po najnovijem važećem rješenju i zakonskom okviru, rektorica nema ovlaštenja da mijenja ili razrješava Savjet i Senat Univerziteta. Njena uloga je ograničena izvršnim i predstavničkim nadležnostima, dok su ključne upravljačke strukture ostale netaknute. To znači da se suština problema nije pomjerila ni za jedan korak.

Zahtjevi su zato jasni i nepromjenjeni. Uvođenje prinudne uprave na DUNP-u i smjena Savjeta i Senata.

U ovom trenutku ne može se zaobići odgovornost Ministarstva prosvjete i nadležnih državnih tijela. Gdje su dok se na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru brišu studenti i otpuštaju profesori? Ko je dozvolio da svi studenti iz akcije ’16 za 16′ dobiju rješenja o prestanku statusa studenta i da se to predstavi kao zakonit postupak? Ko je provjerio zakonitost odluka Savjeta i Senata DUNP-a i zašto niko nije reagovao kada je postalo jasno da se Univerzitet sistematski gasi? Ako je Ministarstvo nadležno za rad univerziteta, zašto šuti? Ako nije, ko jeste? I ko će preuzeti odgovornost ako Državni univerzitet u Novom Pazaru prestane da postoji?

Gašenje Državnog univerziteta u Novom Pazaru nije unutrašnje pitanje jedne ustanove. To je državni i institucionalni problem. DUNP je jedini univerzitet u ovom dijelu Srbije. Njegovo urušavanje znači da se mladima poručuje da ovde nemaju šta da traže. Da se znanje ne isplati. Da je poslušnost važnija od integriteta.

Institucije ne mogu da kažu da nisu znale. Papiri postoje. Rješenja postoje. Otkazi postoje. Odgovornost postoji samo se od nje bježi.

Prije nekoliko mjeseci studenti su hodali. Akcija ’16 za 16′ pokazala je da postoji spremnost na žrtvu kada se brane osnovne vrijednosti. Tada se hodalo danima. Danas se traži da se stane. Da se stane ispred sopstvenog Univerziteta i kaže da se neće ćutati dok se brišu studenti i profesori kao da ne postoje.

Ti studenti danas više nisu studenti ovog Univerziteta. To nije greška u proceduri. To je poruka.

Poruka da se hrabrost kažnjava. Da se solidarnost ne prašta. Da se glas uklanja administrativnim putem.

Zato danas ne postoji neutralna pozicija. Ako danas nisi na protestu onda pristaješ na to da se Univerzitet ugasi tiho bez otpora. Pristaješ na to da se studentima deli papir umjesto znanja a profesorima otkaz umesto poštovanja.

Ovo nije borba protiv obrazovanja. Ovo je borba za obrazovanje. Za pravo da student ostane student. Za pravo da profesor ostane profesor. Za pravo da Novi Pazar ne ostane bez Univerziteta.

Ako institucije danas ne reaguju, ako se sakriju iza tišine i procedure neka znaju da će ovaj grad pamtiti ko je potpisivao ko je ćutao i ko je gledao u stranu.

Jer ovdje više nije pitanje ko je u pravu. Pitanje je ko će ostati bez glasa a ko bez obraza.

I zato je izbor danas jasan. Ili oni ili mi.

Ako danas dozvolimo da se Univerzitet ugasi, sutra više nećemo imati pravo da se pozivamo ni na znanje ni na pravdu ni na budućnost, navodi se u autorskom tekstu studenta Amara Halilovića za beogradski Danas.