Izrazi neobuzdane moći ne dolaze u ogoljenijem obliku od otmice aktuelnog predsjednika iz njegovog glavnog grada u gluho doba noći.

Predsjednik Donald Trump je u objavi na društvenim mrežama od svega 74 riječi pokazao da može djelovati odlučno, iznenada i možda nepromišljeno u potrazi za svojim raznolikim i promjenjivim vanjskopolitičkim ciljevima, uz malo obzira prema presedanima, posljedicama ili, kako se čini, međunarodnom pravu, piše CNN

Operacija odvođenja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura i njegove supruge s njihove strogo čuvane lokacije u Caracasu kako bi se – pretpostavlja se – suočili s američkim sudskim sistemom, prati predvidljiv, iako ekstremni obrazac za nekoga koga SAD nazivaju bjeguncem s nagradom od 50 miliona dolara na njegovoj glavi.

Ali ovdje postoji ozbiljan izuzetak: Maduro je šef države čija je nacija plijen različitih tekućih američkih političkih ciljeva. Šta god pisalo u optužnicama, ovo će se uvijek doživljavati kao politika.

Uzastopne administracije u Bijeloj kući željele su ukloniti venezuelanski lijevo orijentisani, ali autokratski i povremeno nasilni režim – bilo zbog borbe protiv trgovine drogom, bilo zbog njihove nafte ili regionalnog svrstavanja.

Drugi Trumpov mandat promovisao je okončanje Madurove uloge kao vođe ogromne regionalne mreže narko-trafikinga kao ključno obrazloženje svoje politike. Ali naišli su na paradoks kada su sugerisali da Maduro jednostavno napusti vlast: on nije mogao biti istovremeno i "kum" kartela i čovjek koji bi se tek tako mogao odreći svoje uloge.

Dokazi da je Maduro bio na samom vrhu regionalne piramide također nisu bili onoliko čvrsti koliko se Bijela kuća nadala. Da, Venezuela je nesumnjivo dozvoljavala trgovinu drogom iz svog vazdušnog prostora i sa svojih obala, s obzirom na to da je Kolumbija, kao najveći svjetski proizvođač kokaina, odmah preko granice. Međutim, meksički i kolumbijski karteli bili su veći igrači – a ipak se činilo da privlače manje pažnje američke vojske.

Duboko u srcu ove akcije leže šire ambicije Washingtona za većom kontrolom nad svojim "bliskim inostranstvom", u onome što su nazvali ažuriranom Monroeovom doktrinom.

Popustljiva Venezuela je bolja za američka tržišta energenata, ali što je najvažnije, ona pruža mjesto u koje se milioni Venezuelaca, koji trenutno traže utočište u Sjedinjenim Državama, mogu vratiti.

Ali u ovom trenutku nije jasno šta slijedi – niti da li postoji neposredni nasljednik koji je voljan prihvatiti isti rizik od otmice. Također ostaje da se vidi hoće li ovo zapaliti antiamerički bijes ili uvesti dane slavlja zbog kraja diktature koja je loše upravljala ekonomijom Venezuele do potpunog slobodnog pada.

Madurov odlazak je pobjeda za Trumpa, ali haos ili kolaps nakon njega bili bi kaskadni gubitak. Plan za ono "šta dalje" važniji je od zapanjujućeg prikaza američke moći na nebu iznad Caracasa u rano subotnje jutro.