Šokantnim napadom na Venecuelu, američki predsjednik Donald Trump očito je zakoračio u ono od čega se godinama javno ograđivao – izgradnju države nakon vojne intervencije. Hapšenje venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura i najava da će Sjedinjene Države privremeno 'voditi zemlju' mogli bi postati ključni trenutak Trumpove vanjskopolitičke ostavštine.

Na izvanrednoj konferenciji za novinare u svom klubu Mar-a-Lago u subotu ujutro, Trump je objavio da su američke snage tijekom noćne operacije u Caracasu zarobile Madura i njegovu suprugu. Istodobno je poručio da će tim u kojem sudjeluju državni tajnik Marco Rubio i ministar odbrane Pete Hegseth, u suradnji s „Venezuelancima“, preuzeti upravljanje zemljom.

'Vodit ćemo zemlju dok se ne osigura sigurna, ispravna i razborita tranzicija', rekao je Trump.

Što točno znači američko 'vođenje Venecuele', zasad je nejasno. No već sama najava predstavlja nagli zaokret u politici predsjednika koji je u kampanji obećavao kraj 'vječnih ratova', žestoko kritizirao promjene režima i zagovarao politiku 'America First', piše BBC u svojoj analizi.

Od protivnika intervencija do 'graditelja države'

Trump sada svoju predsjedničku poziciju veže uz pokušaj obnove južnoameričke države čije je gospodarstvo u rasulu, a politički sustav desetljećima obilježen autoritarnom vladavinom. Unatoč očitim rizicima, predsjednik je pokazao neskriveni optimizam.

Poručio je da njegova administracija ima 'savršen pobjednički niz' te da će američke energetske kompanije pomoći obnovi razorene industrijske infrastrukture Venezuele, financirati rekonstrukciju i istodobno koristiti i američkim i venecuelanskim interesima.

Nije isključio ni slanje američkih vojnika na teren. 'Ne bojimo se čizama na tlu… imali smo ih i sinoć', rekao je novinarima.

Ironično, Trump će sada morati ozbiljno shvatiti poznatu izjavu Colina Powella, jednog od arhitekata rata u Iraku: 'Ako nešto razbiješ – to je sada tvoje.'

Kritike čak i među Trumpovim pristašama

Američka intervencija već izaziva snažne političke podjele u SAD-u. Kongresnica Marjorie Taylor Greene, donedavno bliska Trumpova saveznica, oštro je osudila potez.

'Amerikanci s pravom preziru beskonačne vojne intervencije jer ih mi plaćamo, a obje stranke održavaju vojno-industrijski stroj', poručila je, dodavši da je upravo to ono što su mnogi birači iz MAGA pokreta mislili da glasom za Trumpa žele zaustaviti.

Republikanski zastupnik Thomas Massie doveo je u pitanje pravno opravdanje operacije, istaknuvši proturječje između optužbi protiv Madura i Trumpova obrazloženja da je cilj bio povrat zaplijenjene američke nafte i borba protiv fentanila.

Ipak, većina republikanskih čelnika stala je uz predsjednika. Predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson ocijenio je vojnu akciju protiv „kriminalnog režima“ kao „odlučnu i opravdanu“.

Poruka svijetu: Američka dominacija u zapadnoj hemisferi

Trump tvrdi da intervencija u Venecueli jača ideju 'America First' jer osigurava regionalnu sigurnost i stabilnu opskrbu naftom. Oživio je i Monroeovu doktrinu, preimenovavši je u 'Donroeovu doktrinu', poručivši da američka dominacija u zapadnoj hemisferi više nikada neće biti dovedena u pitanje.

No posljedice tog poteza daleko nadilaze Latinsku Ameriku. Kina je oštro osudila američku akciju kao napad na suverenu državu, dok dio američkih političara upozorava da bi Rusija ili Kina mogle iskoristiti ovaj presedan za opravdanje vlastitih vojnih poteza, primjerice u Ukrajini ili prema Tajvanu.

Demokrati su bili još izravniji. 'Sjedinjene Države ne bi trebale upravljati drugim državama ni pod kojim okolnostima', poručio je senator Brian Schatz. Čelnik demokrata u Zastupničkom domu Hakeem Jeffries osudio je činjenicu da se Trump prije operacije nije konzultirao s Kongresom.

Iako je vojna operacija provedena bez američkih žrtava i uz minimalnu štetu, Trump sada veže svoju političku budućnost uz uspjeh mnogo složenijeg pothvata – stabilizacije i obnove Venecuele.

Hoće li se taj potez pokazati kao odlučan strateški iskorak ili kao početak nove, dugotrajne krize, tek će se vidjeti. No jedno je sigurno: sudbina Venecuele mogla bi uvelike odrediti kako će se pamtiti Trumpova vanjska politika – i kakvo će mjesto SAD zauzeti u svijetu koji sve manje prihvaća jednostavna rješenja silom.