Tvrtko Jakovina, historičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu govorio je za N1 o američkoj otmici Nicolasa Madura i historiji i vojnih intervencija u zapadnoj hemisferi.

"Moglo se pretpostaviti da tako veliko, višemjesečno, nabijanje tenzija i dovođenje snaga ispred Venezuele, mora nečime rezultirati. Nismo jedino znali da je, za pretpostaviti, najuži krug oko predsjednika Nicolasa Madura vjerojatno bio negdje probušen", kazao je Tvrtko Jakovina.

"Jer taj tip pripreme, da likvidirate 40-ak ljudi bez jedne žrtve, morao je imati taj tip koordinacije. To je bila spektakularna akcija. To je bilo sjajno, ali sve iza toga... u nejasnoj smo situaciji. Bilo je jasno da SAD ne može upravljati Venezuelom bez ambasade na terenu i s 20 godina zaoštrenih odnosa i s rečenicama koje je Donald Trump izgovorio. Otpisao je Maríju Corinu Machado, koja je vodila opoziciju do danas, koja je bila toliko slatkorječiva prema njemu."

Međutim, Jakovina ne vidi nikakav plan SAD-a za budućnost Venezuele nakon intervencije.

"Sve je ostalo kako je i bilo. Na ulicama Caracasa su isključivo maduristi. Nije tako jednostavno preuzeti vlast u zemlji iz Washingtona. Tko će biti ti ljudi, na koji način se ta mreža uspostavlja i kako to činite u zemlji koji ima teritorij koji je gotovo kao pola zapadne Europe? To je ogromna zadaća, a bila bi ogromna da imate i prijateljsko okruženje. Ovo ne izgleda tako."

On se ukratko osvrnuo na historiju američkih vojnih intervencija i promjena režima u zapadnoj hemisferi.

 "Netko iz kruga predsjednika Trumpa rekao bi vam da postoje primjeri uspješne američke intervencije. Iako je to sve imaginarno i lažno, u Gvatemali je 1954. zaustavljen prodor ljevičarske vlasti. Bez obzira na to što je stradalo oko milijun stanovnika Gvatemale, vlast je ostala čvrsto u rukama vojne garniture koja je vladala sve do godine i pol dana unatrag."

Dodao je kako su takve intervencije uglavnom rezultirale smanjenjem simpatija za SAD.

"Teško je voditi poslove neke druge države. Amerikanci su to činili na različite načine: na Haitiju su bili dvadesetak godina, u Nikaragvi također. Postavljali su ljude koje su sami školovali, postavljali su svoje ministre financija, negdje su podržavali režime koji su ih jedno vrijeme čak i sramotili, ali su u globalnoj slici Hladnoga rata držali američku stranu, kao u Čileu 1971. godine. Bilo je različitih pokušaja. Oni su završavali smanjenjem simpatija za 'Gringose', Amerikance generalno, što je jedan od ogromnih problema ove akcije", kaže Jakovina.

Jakovina kaže kako je ova intervencija potvrdila status SAD-a kao hegemona koji dominira svjetskom politikom.

"SAD su neosporno bile hegemon u zapadnoj hemisferi i ostat će hegemon. To je sada jasno, s obnovom Monroeove doktrine, koja je sada dobila svoj dodatak pa je zovu Donroeovom doktrinom s predsjednikom Trumpom. Pitanje je gleda li ona isključivo na Latinsku Ameriku ili gleda na puno širi prostor koji može, kao što je bilo najavljeno, uključivati Kanadu i Grenland."

Pa ipak, Jakovina nije siguran hoće li eventualna američka intervencija na Grenlandu značiti kraj NATO saveza.

"Vidjet ćemo što će biti s NATO savezom. To će ovisiti o tome kako će na gledati SAD i hoće li ostale članice to željeti tako vidjeti. Ako ostane samo na prijetnjama, neće se dogoditi ništa dramatično. Međutim, ako će članice NATO-a morati birati između SAD-a i Danske, tko bi ostao neutralan, a tko bi stao na stranu Danske?"

 "U slučaju da SAD poželi učiniti nešto, Grenland može 300 puta reći da nije na prodaju, ali to nije dovoljno. Ali srušit će se povjerenje i to sa onom od nordijskih zemalja koja je apsolutno najbliže SAD-u. To izgleda gotovo nestvarno", kaže Jakovina.