U ozbiljnoj državnoj politici nema prostora za naivnost, a još manje za diletantizam kojim se trguje strateškim interesima naroda i države zarad šačice parlamentarnih mandata. Najnovija kandidatura Semira Efendića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine nije samo legitiman stranački potez Stranke za BiH; to je, u trenutnoj konstelaciji snaga, prvorazredni čin političke diverzije koji neumoljivo vodi ka fragmentaciji probosanskog bloka i direktnom jačanju onih snaga koje su već pokazale spremnost na servilnost prema Zagrebu i zapadnim ambasadama, piše Stav.ba.

SDA pred svršenim činom: Cijena neuzvraćene lojalnosti

Semir Efendić je ovim potezom najveću stranku u Bošnjaka, SDA, doveo pred svršen čin, i to na način koji odiše makijavelističkim cinizmom. Ne smijemo zaboraviti genezu odnosa: SDA je, ponašajući se kao "iskusniji brat" spreman na ustupke zarad višeg cilja, stala iza Efendića u Novom Gradu. I ne samo to – podržali su kandidata SBiH Muamera Bandića u Novom Sarajevu i preusmjerili podršku svoje baze na Efendićevog kandidata, gdje je, pokazat će se, i sam Bandić uzeo izborni rezultat kakvom se nije nadao. Koštat će tada zajedničkog kandidata kandidatura Nedžada Koldže, koji je uzeo taman toliko glasova, koliko je falilo Bandiću da odnese glatku pobjedu. Sada se uprkos navedenoj žrtvi sarajevske SDA Efendić ponio na isti način na koji je Koldžo na zadnjim lokalnim izborima. Uradio sabotažu koja je spriječila nužni poraz Trojke na lokalnim izborima.

Ovi ustupci nisu prošli bez unutrašnjih lomova ni u Novom Gradu. Općinski odbori SDA, naročito onaj u najvećoj bosanskohercegovačkoj općini, vršili su ogroman pritisak na Kantonalni odbor da se Efendić ne podrži, svjesni ambicija čovjeka kojem je stranka samo alat za ličnu promociju. SDA je te glasove utišala, odrekla se pozicija i resursa, vjerujući u izgradnju šireg patriotskog fronta.

Odgovor Semira Efendića? Kandidatura koja direktno dijeli opoziciono glasačko tijelo. Ovim manevrom on je dao savršen alibi onoj struji unutar političkog Sarajeva koja zagovara tezu da SDA nema izbora nego tražiti partnerstvo sa SDP-om i HDZ-om. Paradoks, koji ćemo uskoro gledati, bit će u tome da će upravo Efendić i njemu slični postati najglasniji kritičari SDA ako, i kada, ta stranka bude primorana na takve koalicije – koalicije u koje ju je upravo Efendić gurnuo svojom ishitrenošću.

Denis Bećirović i opasnost rezultata 3:0

Matematika je ovdje neumoljiva, a političke posljedice katastrofalne. Fragmentacija glasova na "patriotskom spektru" (između kandidata SDA i Efendića) je poklon Denisu Bećiroviću oko kojeg će se Trojka sada zbiti u monolitni blok. Bećirovićeva pobjeda u ovakvim okolnostima postaje ne samo izvjesna, već se trasira put ka onome čega se državotvorne snage najviše pribojavaju – rezultatu 3:0 u Predsjedništvu BiH u korist politika koje ne oponiraju HDZ-u i SNSD-u.

Zašto je ovo opasno? Jer smo već vidjeli Bećirovićev "modus operandi". Njegovo preglasavanje Željka Komšića prilikom imenovanja Borjane Krišto nije bio incident, već simptom. To je bio jasan signal da Bećirović nema kapacitet, a očito ni volju, da se suprotstavi HDZ-u BiH i diktatu stranih ambasada koje Bosnu i Hercegovinu vide kao protektorat u kojem se mora udovoljiti susjednim državama.

Sa Bećirovićem ponovo u fotelji, uz podršku Trojke, stvara se idealan teren za potpunu kontrolu procesa od strane Zagreba. U BiH se vlast slaže odozgo prema dolje. Onaj ko kontroliše Predsjedništvo, diktira mandatara Vijeća ministara. Efendić je, svjesno ili ne, ponovo otvorio prostor da Trojka i HDZ poslože Vijeće ministara bez ikakvog otpora, nastavljajući politiku ustupaka koja nas je koštala izbornog zakona i suspenzije Ustava na jednu noć.

Sitni šićar i strateška izdaja

Na kraju, moramo postaviti pitanje motiva. Zašto bi neko ko se poziva na tekovine ZAVNOBiH-a i odbranu države povukao potez koji tu istu državu slabi? Odgovor leži u provincijalnoj logici bh. politike. Sve ukazuje na to da je ovaj hazarderski potez motivisan željom da se Stranci za BiH osigura koji mandat više (1-2) u parlamentarnim klupama, podižući vidljivost stranke kroz kandidaturu lidera.

Trgovina je jasna: za mandat ili dva u Parlamentu, Efendić je spreman nanijeti ozbiljnu, možda i nepopravljivu štetu Bosni i Hercegovini i bošnjačkom političkom faktoru. On je razbio mogućnost konsolidacije probosanskog bloka i omogućio nastavak servilne politike Trojke.

U geopolitičkom trenutku kada se granice ponovo preispituju, a pritisak na BiH raste, ovakav potez nije samo greška. To je čin političkog diletantizma sa elementima strateške sabotaže vlastitog naroda. Historija će pamtiti ko je držao ljestve dok su se rušili temelji suvereniteta, a Semir Efendić se upravo upisao na listu onih koji su, zarad lične sujete, žrtvovali opće dobro.