Dragan Mioković, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, proživljava svoje najteže političke dane. Čovjek koji je u politiku ušao s imidžom iskusnog profesionalca i moralnog autoriteta, danas se nalazi u poziciji u kojoj, kroz nevješta opravdanja i patetične istupe, praktički moli javnost i koalicione partnere da ga ne smijene s funkcije koju je sam doveo u pitanje, piše Stav.ba.

Kap koja je prelila čašu bila je Miokovićeva izjava tokom gostovanja na Face TV-u još u prvoj polovini prošlog mjeseca. Govoreći o žrtvama Bleiburga i poraća, on je izgovorio rečenicu da su "trebali pobiti više Hrvata", referirajući se na događaje iz 1945. godine, što je dovelo do žestoke reakcije Hrvatskog narodnog sabora (HNS).

HNS je ovaj istup nazvao "relativizacijom komunističkih zločina i govorom mržnje", te zatražio njegovu neopozivu ostavku i najavio krivične prijave. Umjesto da, svjestan težine funkcije koju obavlja, sam podnese ostavku, Mioković se povukao u defanzivu, tvrdeći da je izjava bila "nespretna" i izrečena "u žaru rasprave".

Njegova najnovija izjava, u kojoj tvrdi da mu "samo porodice žrtava mogu oprostiti, a ne HNS", te da je cijela priča "predizborni trik nacionalističke opozicije", pokazuje opasno nerazumijevanje institucionalne odgovornosti. Predsjedavajući Parlamenta nije fizičko lice koje se izvinjava komšijama, već nosilac najviše zakonodavne vlasti koji mora snositi sankcije za javno promoviranje nasilja ili mržnje.

Kamara ispada

Valja istaći da ovo nije prvi put da Mioković izaziva kontroverze. Njegov mandat obilježen je ulogom u imenovanju Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH. Mioković je bio ključni operativac u procesu koji je opozicija, ali i dio civilnog sektora, ocijenio kao političku trgovinu i brutalno kršenje parlamentarnih procedura.

Tokom maratonske sjednice u maju 2024. godine, Mioković je optuživan za "silovanje" Poslovnika kako bi se onemogućila rasprava i po hitnom postupku izabrao kandidat blizak Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), čime je ozbiljno narušio dignitet doma kojim predsjedava.

Uz to, Mioković je u javnosti postao prepoznatljiv i po svom specifičnom stilu komunikacije na društvenoj mreži X, nekadašnjem Twitteru. Umjesto odmjerene komunikacije kakva priliči državniku, on se često upuštao u infantilne prepirke, nerijetko odgovarajući građanima i političkim neistomišljenicima s visine, uz dozu arogancije koja ne priliči nikome, a ponajmanje "građanskom", "liberalnom" političaru.

Gubitak moralnog kredibiliteta

Njegovo vođenje sjednica Predstavničkog doma postalo je predmet ismijavanja među zastupnicima. Više puta je pokazao elementarno nepoznavanje parlamentarnih procedura, zbog čega su sjednice često prekidane ili su zastupnici opozicije morali intervenirati kako bi se rad vratio u zakonske okvire. Takva nesigurnost u vođenju procesa dodatno je poljuljala autoritet Parlamenta FBiH.

Inicijativa za njegovu smjenu, koju je pokrenuo zastupnik Slaven Raguž iz Hrvatske republikanske stranke (HRS), navodeći da Miokovićevi nastupi "bitno utječu na vjerodostojnost zakonodavne vlasti", sada je na stolu.

Miokovićevo grčevito držanje za fotelju, uz pokušaje da se predstavi kao žrtva "nacionalističke hajke", šalje poruku da je u bh. politici fotelja važnija od obraza. Političar koji u eter pusti rečenicu o "ubijanju više ljudi", ma u kakvom kontekstu ona bila, gubi svaki moralni kredibilitet da vodi bilo koju instituciju. Njegovo "moljenje" za oprost nije čin poniznosti, već očajnički pokušaj preživljavanja u sistemu koji ga je, čini se, odavno prerastao.