Objava Regulatorne agencije za komunikacije BiH o sastanku s predstavnicima AKOP-a otvorila je pitanje koje se godinama prešućuje: hoće li država konačno krenuti u sistemski obračun s ilegalnim IPTV i OTT servisima koji putem interneta nude televizijski i filmski sadržaj bez prava?

Na sastanku je potvrđeno da RAK ima “jasan i adekvatan regulatorni okvir” za pružatelje usluga distribucije medijskih sadržaja. No istodobno je naglašeno da distribucija putem interneta nije regulirana i ne zahtijeva odobrenje RAK-a. Upravo u tom pravnom vakuumu djeluju brojni nelegalni IPTV servisi, kao i tzv. card sharing sustavi, odnosno neovlaštena aktivacija kartičnog pristupa za ilegalnu IPTV distribuciju.

RAK ističe da aktivnosti nelegalnih IPTV usluga predstavljaju krivično djelo, ali da njihovo procesuiranje nije u nadležnosti Agencije, nego drugih institucija. Regulator može ukazivati na problem, ali represivni dio je na policiji i tužiteljstvima.

Hrvatski primjer: optužnica protiv 24 osobe

Dok se u BiH raspravlja o regulatornom okviru, u Hrvatskoj je pravosuđe otišlo korak dalje.

USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv 24 hrvatska državljana zbog krivičnog djela zločinačkog udruženja, računarske prevare te nedozvoljene uporabe autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača, sve u sastavu zločinačkog udruženja.

Prema optužnici, okrivljenici su od januara 2020. do novembra 2024. organizirali i provodili ilegalnu distribuciju televizijskog i filmskog sadržaja putem IPTV-a, čime su sebi pribavili najmanje 915.514,52 eura imovinske koristi.

Može li BiH slijediti taj model?

U BiH je problem sličan, ali institucionalni odgovor znatno slabiji. Legalni operateri upozoravaju na nelojalnu konkurenciju i gubitke, dok se ilegalni servisi često nude putem društvenih mreža, aplikacija i web stranica registriranih izvan zemlje.

RAK u svojoj objavi navodi da BiH, “po uzoru na prakse u zemljama Evropske unije”, treba poduzeti efikasne mjere za suzbijanje nezakonitih aktivnosti radi zaštite pružatelja usluga i krajnjih korisnika. To bi moglo značiti izmjene zakona, jaču koordinaciju policijskih i pravosudnih organa te eventualno uvođenje mehanizama blokiranja ilegalnih servisa.

No bez jasne političke volje i operativne akcije nadležnih institucija, regulatorne izjave ostat će na razini upozorenja.

Hrvatski slučaj pokazuje da se ilegalna IPTV mreža može tretirati kao organizirani kriminal, s ozbiljnim krivičnim posljedicama. Pitanje je ima li BiH kapacitet i odlučnost krenuti istim putem ili će sivo tržište distribucije medijskih sadržaja i dalje funkcionirati gotovo neometano.

Digitalni prostor danas je novo tržište, ali i novo bojno polje za zaštitu autorskih prava, prihoda legalnih operatera i sigurnosti korisnika. Hoće li RAK-ova poruka biti početak stvarnog obračuna ili tek signal bez nastavka, ovisit će o potezima institucija u mjesecima koji dolaze.