Munchenski sigurnosni forum (MSC 2026) bio je ključni trenutak kada je Evropa javno priznala da se međunarodni poredak promijenio i da više ne može čekati Washington. Dok Berlin, Varšava i Pariz crtaju novu sigurnosnu mapu kontinenta, Srbija se u Munchenu pojavila više kao posmatrač nego kao akter. Ovo je pet tačaka koje definišu položaj Srbije na MSC 2026:

1. Evropa ide naprijed, Srbija ostaje po strani

Munchenska sigurnosna konferencija 2026. jasno je pokazala da je Evropa ušla u novu fazu. Kontinent više ne čeka Washington. Njemačka je, pod vođstvom  Friedrich Merz, pokrenula najdublju sigurnosnu i industrijsku transformaciju od Drugog svjetskog rata.

Rekordni njemački budžet za odbranu od 108,2 milijarde eura i trilionski paket za infrastrukturu i odbranu dio su šireg evropskog zaokreta koji podrazumijeva ukupna ulaganja od 6,5 biliona eura u narednoj deceniji. Ovo nije samo odgovor na rat u Ukrajini ili nepredvidivost Sjedinjenih Država. To je strateška odluka da Evropa postane politički, vojno i industrijski samostalniji akter. U toj novoj Evropi Srbija nema vidljivo mjesto.

Aleksandar Vučić je u Munchenu bio prisutan, ali ne i relevantan. Dok su se donosile odluke koje će oblikovati kontinent u narednoj deceniji, Srbija nije bila dio glavnih panela niti strateških razgovora. Vučićev najznačajniji bilateralni susret bio je sa kineskim ministrom vanjskih poslova, uz reafirmaciju „čeličnog prijateljstva“ i infrastrukturne projekte iz neke druge geopolitičke epohe.

Također, razgovarao je i sa američkim senatorima Jeanne Shaheen, Thom Tillis i Mark Kelly, ali ti sastanci nisu bili izraz jačanja odnosa, već jasan signal zabrinutosti. Riječ je o senatorima koji su javno kritikovali demokratsko nazadovanje u Srbiji i podržali zakonodavni okvir koji omogućava sankcije protiv destabilizirajućih aktera na Zapadnom Balkanu.

2. Nema više mjesta za politiku „i Istok i Zapad“

Sve što je viđeno na MSC 2026 pokazuje svijet koji se ubrzano konsoliduje i ide naprijed. Srbija pod upravom Aleksandra Vučića ide u suprotnom smjeru. Evropa ulazi u novu fazu u kojoj nema mjesta za beskonačno balansiranje i dvosmislene poruke.

Na domaćem planu, Vučićev odgovor na vanjskopolitičku izolaciju nije reforma, već konsolidacija moći. Kontrola nad policijom, vojskom, pravosuđem i medijima se pojačava, dok studentski protestni pokret prerasta u masovni antikorupcijski talas. Zbog toga se sve češće povlači paralela sa Bjelorusijom, ne kao metafora, već kao realan scenario.

3. Ključna Vučićeva greška: Donald Trump

Jedna od ključnih strateških grešaka Aleksandra Vučića bila je procjena da će povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću otvoriti povoljniji prostor za Srbiju. Uvjeren da će Trumpova administracija biti manje zainteresovana za vladavinu prava, Vučić je procijenio da će bilateralni odnos sa Washingtonom postati lakši od odnosa sa Briselom. Ta procjena pokazala se kao duboko pogrešna.

Izbor Trumpa umjesto EU u trenutku kada Evropa gradi sopstvenu autonomiju svrstao je Srbiju na pogrešnu stranu. Istovremeno, u decembru 2025. usvojen je Zakon o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana (WBDPA), koji uvodi stroži okvir za sankcije protiv aktera koji sarađuju sa Rusijom i Kinom na način koji podriva američku nacionalnu sigurnost. Prve mjere predviđene su već za mart 2026. godine.

4. Merc: Biznismen koji vodi kontinent

Najuticajnija figura na MSC 2026 bio je njemački kancelar Friedrich Merz. Ono što ga razlikuje od prethodnika nije ideologija, već mentalitet. Razmišlja kao izvršni direktor: pragmatično i fokusirano na rezultate.

U svom govoru je istakao da poredak nastao poslije Drugog svjetskog rata više ne postoji i da se Evropa ne može oslanjati na SAD u njihovom sadašnjem pravcu. Cilj mu je najjača konvencionalna vojska u Evropi i razgovori sa Emmanuelom Macronom o zajedničkom nuklearnom odvraćanj

5. Afera Dodik i gubitak kredibiliteta

Vučić je godinama Zapadu gradio sliku o sebi kao faktoru stabilnosti koji može uticati na Milorada Dodika. Ta uloga je nestala onog trenutka kada je Dodik, bez Vučićevog znanja, direktno pregovarao sa Trumpovom administracijom i osigurao ukidanje sankcija protiv sebe i svoje porodice.

Time je demonstrirao da mu Beograd nije potreban kao kanal komunikacije. Posljedično, Vučić je izgubio argument da kontroliše lidera iz Banje Luke, dok je Dodikova sposobnost da samostalno pregovara dodatno zakomplikovala položaj Beograda.

EU pravi razliku između Srbije i njene vlade

Jedan od suptilnijih signala iz Munchena jeste promjena jezika Brisela. Sve češće evropski zvaničnici naglašavaju podršku „Srbiji“, izbjegavajući formulaciju „Vladi Srbije“. To signalizira da EU počinje razdvajati budućnost zemlje od njenog trenutnog rukovodstva.

Dok Crna Gora ubrzano zatvara poglavlja sa ambicijom članstva do 2028. godine, EU komesarka Marta Kos najavila je da će crnogorski model biti nova generacija pristupa - sa snažnijim mehanizmima zaštite od demokratskog nazadovanja, što je jasna poruka inspirisana iskustvom sa Srbijom, piše N1 Srbija.