U toku je tehnološki najzahtjevnija faza konačnog gašenja pogona Koksare, ali za mnoge u Lukavcu ovo nije samo industrijska priča. Emotivno pismo koje je zaprimila redakcija Vijesti.ba podsjeća da Koksara nije bila samo fabrika – bila je život, identitet i srce grada.

Prema dostupnim podacima, 787 radnika ostaje bez posla, od čega je njih oko 200 već prijavljeno na biro za zapošljavanje. Ova situacija direktno pogađa gotovo 800 porodica u Lukavcu i okolini.

„Mi smo djeca Koksare. Za neke je to bila fabrika. Za nas – to je bio život. To su bile plate od kojih su kupovane knjige, plaćane ekskurzije i režije. To su bile noćne smjene i tišina u kući dok čekamo da se vrata otvore. To su bile majke i očevi koji su, uprkos teškim uslovima, dolazili kući s osjećajem da pošteno zarađuju hljeb“, pišu djeca Koksare.

U pismu se naglašava da odluka o gašenju pogona nije samo poslovna – riječ je o dostojanstvu i pravdi. „Godinama smo gledali kako se radnici bore, kako trpe i kako šute. Gledali smo suze naših roditelja, ljudi koji su u tu fabriku ugradili svoje zdravlje, mladost i snagu. I ne, nećemo zaboraviti.“

Poruka je jasna: Koksara Lukavac je bila više od radnog mjesta. „Bila je dio Lukavca. Dio identiteta ovog grada. Dio svakog djetinjstva koje je raslo uz industrijske dimnjake i radnički ponos. Zato danas ne pišemo samo iz tuge. Pišemo iz odgovornosti“, navodi se u pismu.

Djeca Koksare pozivaju sve koji su odrasli uz fabriku da podijele svoje sjećanje i da ne dopuste da priča o Koksari završi tišinom. „Ovo nije kraj. Nije kraj borbe. Nije kraj istine. Nije kraj dostojanstva. Možda nećemo uspjeti da ispravimo dugogodišnje nepravde, ali obećavamo, nećemo stati. Borićemo se dok smo živi da se glas radnika i njihove djece čuje.
Pozivamo svu djecu koksare, sve koji su odrastali uz smjene, radne uniforme i brigu u očima roditelja, da nam se pridruže. Da napišu svoj tekst. Da podijele svoje sjećanje. Da ne dozvole da se ova priča završi tišinom.", poručuju.

"Ovo nije kraj. Nije kraj borbe. Nije kraj istine. Nije kraj dostojanstva. Možda nećemo uspjeti da ispravimo dugogodišnje nepravde koje su se dešavale u našoj zemlji. Možda će naš put biti dug i težak. Ali obećavamo, nećemo stati. Borićemo se dok smo živi da se glas radnika i njihove djece čuje. Razmotrićemo sve mogućnosti, od opštine, preko kantona, do federalnog nivoa. Korak po korak. Mirno, dostojanstveno i uporno. Ne iz mržnje, nego iz ljubavi prema istini i prema ljudima koji su nas odgajali poštenim radom. Nećemo lako dići ruke. Nećemo zaboraviti suze naših roditelja. I nećemo oprostiti nepravdu. Jer dok god ima nas koji pamtimo - ovo nije kraj.", zaključuje se u pismu.

Istovremeno, nadležni uvjeravaju da je proces gašenja pogona pod kontrolom, a sigurnost radnika i stanovništva prioritet. Stečajni upravnik Almir Bajrić potvrđuje da su krizni štabovi spremni i da su radnici u višem isplatnom redu, što omogućava zaštitu njihovih potraživanja.

„Kupac koji preuzme imovinu prema Zakonu o stečaju ne preuzima stare dugove, što otvara vrata za novi početak i potencijalno zapošljavanje u budućnosti“, pojašnjava Bajrić, dok se priprema teren za privlačenje investitora koji bi mogli pokrenuti nove privredne subjekte na lokaciji nekada moćne Koksare.

(Vijesti.ba)