Rok za dug prema Evropskoj radiodifuznoj uniji ulazi u završnu fazu, a BHRT je praktično doveden pred zid. Ili će država pronaći 22 miliona maraka ili će javni servis ući u spiralu blokada, pljenidbi i gašenja signala, piše Deutsche Welle.

Evropska radiodifuzna unija (EBU) već godinama upozorava da će dug BHRT-a, koji je sa kamatama narastao na oko 22 miliona maraka, prije ili kasnije doći na naplatu. Nakon višestrukih opomena, sudskih presuda i suspenzije pojedinih usluga, EBU je sada podvukao crtu. Rok za dogovor ili uplatu ističe sutra (26.2.), nakon čega slijedi blokada računa i aktiviranje mehanizama prisilne naplate.

„U konstantnom smo stresu. Ljudi se iz dana u dan pitaju šta će sutra biti, da li će dobiti tu svoju pošteno zarađenu platu“, kaže Edin Fočo, potpredsjednik Sindikata BHRT-a.

Svjetlo na kraju tunela se ne nazire, prvenstveno jer je javni servis Bosne i Hercegovine odavno postao političko, a ne pitanje od javnog interesa svih građana. Politička koplja godinama se lome u Banjaluci i Mostaru. Kod prvih jer ne žele da isplaćuju dio takse koja se ubire na teritoriji Republike Srpske od strane entitetskog javnog servisa RTRS-a, a drugi, jer smatraju da su zakinuti za kanal na hrvatskom jeziku.

“Jedan od rijetkih medija bez govora mržnje i diskriminacije”

Komunikolog Mladen Bubonjić, u ovom trenutku ne vidi prostor za unutrašnji dogovor jer za to nema političke volje. Zbog toga, nažalost, očekuje dalje pokušaje razgradnje javnog servisa.

„BHRT je jedan od rijetkih medija, koji u značajnoj mjeri ima izbalansiran pristup, u kojem niste mogli čuti ni govor mržnje, ni diskriminaciju, niti bilo koji sličan sadržaj kojim obiluju mediji iz Republike Srpske bliskih vlastima ili oni koji su bliski HDZ-u BiH“, smatra Bubonjić.

„Nisu prihvatljive namjere da se od BHRT-a pravi državna televizija“, rekao je ranije SNSD-ov ministar u Savjetu ministara Srđan Amidžić i tako stavio do znanja da je gotovo izvjesno da ovo pitanje neće biti riješeno unutrašnjim dogovorom.

Ukoliko dođe do blokade računa, ništa od toga više neće biti bitno, jer će BHRT-u biti onemogućeno korištenje međunarodnih usluga, a imovina vjerovatno stavljena na doboš kako bi se dugovi namirili.

„Ukoliko ne bude nikakve akcije od strane BiH, onda možemo očekivati da će ta procedura zaista dovesti do blokade računa, a samim tim značiti i kraj BHRT-a“, kaže v.d. generalnog direktora BHRT-a Belmin Karamehmedović.

Rezultat višegodišnje političke sabotaže

Finansijski kolaps BHRT-a nije neočekivana nesreća, nego rezultat višegodišnje političke sabotaže. Ključni paradoks je što javni servis u Sarajevu duguje EBU-u 22 miliona maraka, dok mu istovremeno Radio-televizija Republike Srpske i dalje ne isplaćuje zakonom utvrđeni dio RTV takse, čime je dug prema BHRT-u premašio 100 miliona maraka.

Sa tim novcem, BHRT danas ne bi molio za odgodu u Ženevi, već bi imao dovoljno sredstava da servisira međunarodne obaveze i modernizuje program. Umjesto toga, državni servis je gurnut u ulogu dužnika bez ikakve mogućnosti da naplati ono što mu pripada u vlastitoj zemlji.

„Nisam očekivao da će odustati, ali to mi je potvrđeno i sada u Ženevi. Oni nastavljaju sa pokušajem naplate svog duga putem suda“, rekao je nakon sastanka u Ženevi ministar komunikacija i transporta u Savjetu ministara BiH Edin Forto, koji je u nekoliko navrata predlagao raspodjelu novca iz viška sredstava Regulatorne agencije za komunikacije, ali bez uspjeha.

Sada su to isto pokušali i državni parlamentarci, tražeći od Vijeća ministara da se 22 miliona doznači na ime duga EBU-u i još 20 miliona za stabilizaciju BHRT-a. Šest parlamentaraca, koji su podnijeli zahtjev, smatraju da je ovo dovoljno za trenutno rješenje krize. To bi kažu značilo isplate plata i ostalih dugovanja, s obzirom da radnicima nisu uplaćeni doprinosi od 2015. godine.

„Ako stane BHRT, ja mislim da ljudi ovdje nisu svjesni da će stati sve, s obzirom na moć i snagu repetitora u BiH“, kaže Zlatko Miletić iz Kluba Hrvata u Domu naroda.

Šta bi se dogodilo u slučaju da rok istekne

Gašenje signala BHRT-a znači i ugrožavanje državne komunikacijske infrastrukture, sistema veza, koji je ključan ne samo za medije, već i za civilnu zaštitu i bezbjednosne agencije.

Nakon isteka roka, možda se program neće istog trenutka ugasiti, ali će proces likvidacije biti nezaustavljiv.

Predstavnici SNSD-a već mjesecima odbijaju svaku ideju o državnom finansiranju BHRT-a, insistirajući na entitetskom modelu i tvrdeći da bi dodatna sredstva iz budžeta značila „kaznu“ za RTRS i „nagradu“ za Sarajevo. Inicijativom parlamentaraca nisu zadovoljni ni u partnerskoj stranci HDZ-u BiH.

„Želimo stabilan Javni servis, stabilan BHRT, to smo uvijek govorili. Izbjegavaćemo bio kakva politikantstva ili bilo kave populističke ideje oko toga kako pomoći“, kaže lider HDZ-a BiH Dragan Čović, navodeći primjer zaključaka na Domu naroda koji se odnose na pomoć BHRT-u, demantujući tako sam sebe da želi bilo kakvu stabilnost javnog servisa.

Tako je financijska injekcija od 42 miliona maraka, u praksi talac političkih sukoba oko nadležnosti, identiteta i uticaja nad medijima. Savjet ministara može donijeti odluku, ali bez političkog konsenzusa u državnoj koaliciji takva odluka je ili nemoguća ili kratkog daha.

„Tragikomično je da ima i dovoljno novca na različitim stavkama u budžetu da se ta stvar eventualno riješi, ali bez ruku ministara iz SNSD-a takvu odluku nije moguće donijeti“, kaže ministar spoljnih poslova BiH (NIP), Elmedin Konaković.

Osim blokade međunarodnih usluga, sa čim će se suočiti BHRT ukoliko dođe do blokade računa, javni servis gubi reputaciju i pristup evropskoj mreži javnih emitera, kao i ključnu infrastrukturu koja je građena decenijama.

Pored toga, BHRT neće moći isplaćivati plate i doprinose za oko 700 radnika, servisirati obaveze prema dobavljačima, niti održati osnovni nivo produkcije.

Teško do rješenja bez stranaca

Bubonjić je skeptičan da će se situacija popraviti bez uplitanja stranaca.

„Očekujem možda još teže i gore dane. Sada je pitanje da li će se strani faktor uključiti i presjeći nekim odlukama. Ali je sigurno da se na unutrašnjem planu ne može postići dogovor“, uvjeren je Bubonjić.

Osim pomenutog bezbjednosnog rizika, gašenje signala državnog javnog servisa bio bi i simbolički udar jer bi zemlja ostala bez jedinstvene informativne platforme na državnom nivou, u trenutku kada su javne institucije ionako razjedinjene uz veliki stepen ugroženosti suvereniteta.