Dok se globalna bezbjednosna arhitektura redefiniše pod pritiskom tektonskih promjena na Istoku, Federacija Bosne i Hercegovine nalazi se u stanju neshvatljive strateške paralize. Evropski kontinent proživljava nezapamćenu renesansu odbrambenog sektora; budžeti zemalja članica EU pucaju po šavovima, a tržište namjenske industrije preplavljeno je svježim kapitalom u potrazi za pouzdanim proizvodnim bazama.

U tom „zlatnom dobu“ za vojnu industriju, Vlada FBiH na čelu s premijerom Nerminom Nikšićem i resornim ministrom Vedranom Lakićem pokazuje letargiju koja opasno graniči sa sabotažom vlastite ekonomije, prenosi Politicki.ba.

Ono što administracija u Sarajevu uporno previđa jeste činjenica da su namjenska industrija i energetika jedina dva strateška sektora koja uživaju apsolutnu i nepodijeljenu podršku predsjednika Donalda Trumpa i aktuelne američke administracije. Vašington ove projekte ne posmatra kao puku trgovinu, već kao fundamentalne stubove stabilnosti Balkana.

Kada Joe Flynn ispred AAFS-a ili delegacije Regulus Globala kucaju na vrata Vlade FBiH, oni ne nastupaju samo kao privatni investitori; oni nose pečat američke ekonomske diplomatije koja zahtijeva efikasnost, a ne birokratsko mrcvarenje.

Ignorisanjem ovih partnera, Nikšić i Lakić direktno kontriraju prioritetima Bijele kuće, stavljajući Bosnu i Hercegovinu na crnu listu nepouzdanih partnera u trenutku kada se kroji nova karta energetske i vojne moći Evrope.

Dok Sarajevo tavori u lavirintima birokratije, naši susjedi demonstriraju šta znači državnička vizija. Njemački gigant Rheinmetall investirao je frapantnih 1,5 milijardi eura u Rumuniju i Bugarsku. Tamošnje vlade nisu postavljale prepreke; one su investitore dočekale crvenim tepihom, prepoznajući u tome istorijsku priliku za tehnološki skok. Čak i Kosovo ubrzano transformiše svoj odbrambeni sektor privlačeći turske firme za proizvodnju dronova. U tom kontekstu, pasivnost Vlade FBiH prema Regulus Globalu i njihovom planu od preko 100 miliona dolara djeluje kao svjestan autogol.

Iza svakog administrativnog zastoja stoji stvarna ljudska priča. Dok ministar Lakić i premijer Nikšić odlažu odluke, hiljade radnika u fabrikama poput Pretisa, Binasa ili vogošćanskog UNIS-a gledaju u neizvjesnu budućnost. Američke investicije donose "know-how", najsavremeniju tehnologiju i ono što je najvažnije — američku zaštitu.

Prisustvo američkog kapitala u srcu bh. industrije šalje poruku: "Ovdje je sigurno". To je poruka koja mlade inženjere zadržava u državi, pružajući im priliku da rade na NATO standardima umjesto da kartu traže u jednom smjeru. Američki investitor nije samo izvor plate; on je garant da Bosna i Hercegovina neće ostati tupa oštrica u srcu Evrope.U svakoj modernoj državi, Ministar vanjskih poslova je prvi "trgovinski putnik" države.

Poražavajuće je da šef bh. diplomatije troši energiju na obračune s novinarima, dok projekti od vitalnog nacionalnog interesa čekaju u limbu. Ministarstvo vanjskih poslova mora biti servis koji američkim investitorima pruža crveni tepih i logistiku, a ne platforma za lične ratove. Umjesto napada na medije, javnost očekuje izvještaje o tome koliko je vrata u Vašingtonu otvoreno za bh. namjensku industriju.

Projekt Južne plinske interkonekcije pod vodstvom Joea Flynna nudi BiH izlaz iz energetske potčinjenosti Moskvi. Flynn i njegov tim nude američku garanciju stabilnosti i kapital od preko 200 miliona dolara. Ovo nije samo pitanje plinovoda; to je pitanje hoće li naše porodice zimi zavisiti od političkih hirova s Istoka ili od stabilne, zapadne mreže.

Hronična korupcija i netransparentni posrednički lanci stvarni su razlog zašto Nikšić i Lakić drže "nogu na kočnici". Američki kapital donosi transparentnost koja ne odgovara onima koji su decenijama isisavali resurse iz fabrika. Putevi su jasno razgraničeni: ili ćemo postati pouzdan partner zapadnom kapitalu pod pokroviteljstvom Trumpove administracije, ili ćemo ostati sakupljači mrvica, prepušteni milosti onih koji nam ne žele dobro.

Vrijeme za izgovore je nepovratno isteklo — narodu Bosne i Hercegovine dugujete akciju, a ne administrativnu tišinu.