Politička scena manjeg bh. entiteta doista je Orvelova životinjska farma.

Distopijski totalitarizam koji tamo vlada sve od kada je SNSD čvrsto preuzeo uzde voždovanja 'vascelim' srpstvom u Bosni i Hercegovini nadopunjuje se i podjednakim orvelijanskim ponašanjem njenih srpskih političkih predstavnika, piše Stav.ba.

Šampion je naravno sam vožd, Milorad Dodik, koji se pred očima čitave javnosti pretvara iz Putinovog opsadnog ovna na Balkanu u najgrlatijeg trumpadžijskog MAGArca u regionu koji ne prestaje da njače i reve o islamističkoj opasnosti te judeokršćanskim vrijednostima, ma šta one bile.

Nekada vatreni pristalica multipolarnog svijeta, BRICS-a i antiimperijalnog  narativa, Dodik se pretvorio u fanatičnog cionističkog jastreba kakvog se može naći još samo kako urliče na televangelističkim TV kanalima ruralnog Kentakija ili dok sječe palestinske maslinjake u blizini naseljeničkih kibuca okupirane Zapadne obale.

Naravno u tom orvelijanskom ambijentu prostom srpkom puku u manjem bh. entitetu nije dozvoljeno da primjeti takvu silovitnu promjenu vožda pa ga se ubjeđuje da Okeanija nije nikada ratovala sa Eurazijom tj. u konkretnom slučaju, da Dodik nije bio ono što je danas, megafon novog američkog 'cioimperijalizma'.

Pri tome Dodik samo eskalira i eskalira. Svaki novi sastanak sa kupljenim američkim lobistom, bili to Đulijani, Blagojević ili Flin, svako novo oglašavanje na X-u povodom Izraelsko-američkog napada na Iran, donosi sve luđe ekstremnije Dodikove poruke.

Nanovija u nizu jeste Dodikova tvrdnja kako će "kroz svoje predstavnike na nivou Bosne i Hercegovine" inicirati prekid diplomatskih i ekonomskih kontakata sa Iranom.

Razlog?

Zato jer, kako tvrdi Dodik, "Republika Srpska" jasno podržava Izrael u "odbrani od terorističkih prijetnji i agresije" i jer je ona, kao republika jelte, ukorijenjena u "demokratskim vrijednostima, poštovanju volje naroda, sa izraženim pluralizmom i slobodom političkog organizovanja" te stoga kao takva pripada potpuno drugačijem civilizacijskom krugu od autoritativnog režima u Iranu.

Iako je naprosto urnebesno da je ovo neko ozbiljno napisao, još urnebesnija jeste činjenica da je Dodikov status na X sušta definicije "novogovora" i "dvomisli", termina proizašlih iz "1984", još jednog Orvelovog djela.

U Dodikovom novogovoru crno je bijelo a bijelo je crno tj. sve je "crnobijelo". Trenutni interesi naprosto nalažu ne da se samo laže već da se zaista vjeruje da je crno bijelo i da se zaboravi da je ikada bilo drugačije. Cilj je naravno uništavanje objektivne istine i uopšte kapaciteta za nezavisnu misao a što je proces koji je gotovo dovršen u srpskom političkom korpusu.

Slično je i sa dvomisli, sposobnošću da se istovremeno prihvata i vjeruje u dva stava, dvije strvarnosti, koje su međusobno isključive. Rat je Mir, Sloboda je Ropstvo, Neznanje je Snaga, Agresija je Odbrana, Genocid je Pravo....ovaj revizinostički alat, ta svjesno inducirana nesvjest, uspješno je prihvaćena u srpskoj politici bez kognitivne disonance, čak bi se moglo reći kao da je krojena za nju.

I baš zato Dodik danas može tvrditi da je Izraelski napad na Iran u stvari "odbrana od terorističkih prijetnji i agresije", da je manji bh. enitet koji je nastao na Genocidu nad Bošnjacima u stvari "ukorjenjen u demokratskim vrijednostima i poštovanju volje naroda", da je SNSD-ov diktatura u stvari "izraženi pluralizam i sloboda političkog organizovanja" i tome slično. Jedino što Dodik nije slagao u svome dvomislenom novogoru jeste da on i njegovi trabanti pripadaju potpuno drugačijem civilizacijskom krugu od Iranskih vlasti. To je srećom zaista i tačno.

No kuda Napoleon, tu i Minimus. Baš kako je u Orvelovoj "Životinjskoj farmi" Napoleon bio vepar predvodnik, manipulativni nerast koji je preuzeo svu vlast na farmi i uveo totalitarni poredak tako u ovdašnjoj alegoriji imamo i pandana prascu Minimusu, tom servilnom Napoleonovom eulogičaru.

Servilni Dodikov Minimus, Staša Košarac je tako smjerno prenio Dodikov status dodajući vlastiti komentar o tome kako je "Sarajevo opet u pat poziciji" te kako će biti "zanimljivo kako će se bošnjački političari odrediti prema inicijativi predsjednika Dodika o prekidu diplomatskih i ekonomskih kontakata sa Iranom".

Zašto bi se Sarajevo određivalo zbog bulaženjenja velikosrpskog ekstremiste koji više čak nije ni predsjednik stranke koju je osnovao te zašto bi iko davao ikakav kredibilitet njegovom radikalizmu nije jasno ali je izgleda sasvim u skladu sa ambijentom političke životinjske farme koju nastanjuju i koju predvode Dodik i Košarac.



Svo to ludilo naravno ima metod i razlog. Velikosrpska politika se nije promjenila, jednostavno se nada da će tri decenije nakon Agresije i Genocida opet naći voljne partnere, ovaj put mnogo otvorenije, za svoj vječni cilj uništenja Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Potčinjavanje interesima takvih potencijalnih partnera, prije svega Izraela i Trumpove Amerike, neizbježni je ritual kako bi se dokazalo svoje pripadanje, makar i u formi sluge, tom vrlom novom svijetu. Hoće li im to poći za rukom nije toliko ni bitno u tom kontekstu jer povodom toga Bošnjaci ne mogu dosta ništa uraditi, ono što je bitno ne dozvoliti životinjama da od Bosne i Hercegovine naprave svoj svinjac.