Crni susam posljednjih godina postao je popularan zbog svoje boje, orašastog ukusa i reputacije „supersjemenke“. Bogat je antioksidansima, zdravim mastima i vlaknima, pa može doprinijeti zdravlju srca, kostiju i varenja.

I crni i bijeli susam potiču od biljke Sesamum indicum, koja se vjekovima uzgaja u Africi i Aziji. Razlika je u obradi: crni susam zadržava prirodnu ljusku, dok se kod bijelog ona uklanja.

Crni susam se koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini i azijskim kuhinjama više od 5.000 godina, gdje se često povezuje sa vitalnošću i dugovječnošću.

Na društvenim mrežama često se tvrdi da je crni susam znatno zdraviji od bijelog. Naučna istraživanja, međutim, pokazuju da su oba nutritivno veoma vrijedna. Crni susam sadrži nešto više masti, proteina i antioksidanasa, posebno fenola i lignana.

Susam je bogat i mineralima i vitaminima, ali sadrži i takozvane antinutrijente – poput fitinske i oksalne kiseline – koji mogu smanjiti apsorpciju minerala kao što su gvožđe, kalcijum i cink.

Pregled nekoliko studija pokazao je da konzumiranje susama može doprinijeti smanjenju indeksa tjelesne mase (BMI), krvnog pritiska i holesterola, kada se uzima u umjerenim količinama tokom nekoliko nedjelja.

Ipak, treba imati u vidu da oko 0,1 do 0,9 odsto populacije ima alergiju na susam. Kao i kod drugih alergija na hranu, simptomi mogu biti od blagih do ozbiljnih i u rijetkim slučajevima izazvati anafilaktičku reakciju.