Istoga dana kada su počeli zračni napadi na Iran, na kratkovalnim radiofrekvencijama pojavio se neobičan signal. Muški glas je na perzijskom jeziku najprije upozorio slušatelje riječima 'Pažnja! Pažnja!', a zatim počeo čitati niz naizgled nasumičnih brojeva.

Takve poruke može čuti svako ko ima kratkovalni radio, ali stvarni primatelji obično su samo rijetki pojedinci koji znaju kako ih protumačiti. Riječ je o tzv. numeričkim radio-stanicama, sustavu šifrirane komunikacije kakav su tijekom Hladnog rata koristile obavještajne službe, među njima i CIA i KGB.

Amaterski istraživači koji prate takve signale dali su toj stanici oznaku V32. Od početka rata signal se pojavio nekoliko puta, a zatim nakratko utihnuo, piše The Atlantic.

Način rada je jednostavan: osoba kojoj je poruka namijenjena uključi radio u točno određeno vrijeme i zapiše pročitane brojeve. Uz pomoć posebnog ključa za dešifriranje – metode poznate kao 'jednokratni ključ' – svaki broj pretvara se u slovo, a niz brojeva na kraju otkriva skrivenu poruku. Ako samo pošiljatelj i primatelj posjeduju taj ključ, poruku je praktički nemoguće razbiti.

Takav način komunikacije danas je rijedak jer su ga zamijenili digitalni sustavi šifriranja i tajni kanali na internetu. Upravo zato je emitiranje poruka na perzijskom jeziku, u jeku novog rata na Bliskom istoku, izazvalo veliku pozornost.

Sukob koji se vodi i u sjeni

Tajanstveni radio signal podsjetnik je da sukob između Irana i njegovih protivnika već godinama traje i izvan otvorenog ratišta. Teheran se u takvim situacijama često oslanja na asimetrične metode, poput tajnih operacija, napada preko posrednika ili kibernetičkih akcija.

Zapadne sigurnosne službe godinama upozoravaju na pokušaje iranskih operativaca da u inozemstvu napadnu političare, aktiviste i novinare. U posljednjih nekoliko godina zabilježeni su, među ostalim, pokušaji atentata na bivšeg američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, planiranje bombaškog napada na politički skup blizu Pariza te pokušaj otmice iransko-američke novinarke iz njezina doma u New Yorku.

Nedavno je u New Yorku proglašen krivim i pakistanski državljanin optužen da je s Iranom planirao atentat na američkog predsjednika Donalda Trumpa i druge dužnosnike.

Zapadne vlade strahuju da bi u sadašnjem ratu Teheran mogao ponovno posegnuti za takvim metodama. Iran se već dugo smatra državom koja civilne ciljeve vidi kao legitimnu metu, osobito u situacijama kada se suočava s vojno nadmoćnim protivnikom.

Uz tajne operacije, važan dio iranskog arsenala čine i kibernetički napadi. Američke vlasti ranije su povezivale iranske skupine s napadima na bankarske internetske stranice, pokušajima upada u sustave ključne infrastrukture te operacijama usmjerenima na utjecaj na izbore.

Za sada, međutim, stručnjaci navode da je iranski odgovor u aktuelnom sukobu relativno ograničen. Zabilježene su aktivnosti tzv. hakerskih skupina koje tvrde da djeluju u korist Irana, ali jasnih dokaza o velikim državnim operacijama zasad nema.

Neki analitičari smatraju da Teheran možda čuva svoje najjače adute za kasnije faze rata. Postoji i mogućnost da su neke sposobnosti oslabljene u prvim zračnim napadima, u kojima su navodno pogođene institucije povezane s kibernetičkim nadzorom i operacijama u inozemstvu.

U međuvremenu su se u sukob počele uključivati i organizacije povezane s Iranom. Ubrzo nakon početka rata pojavile su se vijesti da je Hezbolah iz Libanona počeo raketirati Izrael, što bi moglo označiti širenje sukoba na više frontova.

Ko zapravo šalje poruke?

U cijeloj priči i dalje ostaje nepoznanica ko stoji iza tajanstvene radio stanice. Amaterski istraživači koji prate kratkovalne signale nisu uspjeli utvrditi odakle emitiranje dolazi. Zanimljivo je da postoje naznake kako iranske vlasti pokušavaju ometati signal, što otvara i drugu mogućnost: da poruke ne šalje Iran, nego neka druga država ili obavještajna služba agentima unutar zemlje.

Iran je u međuvremenu u velikoj mjeri ograničio pristup internetu, što otežava komunikaciju s izvorima na terenu. U takvim okolnostima povratak staroj tehnologiji poput kratkovalnog radija ne bi bio neobičan.

Nekoliko dana kasnije ponovno se pojavio – ali na drugoj frekvenciji. Dok je signal na staroj frekvenciji bio ometan, glas koji je čitao brojeve nastavio je emitirati drugdje, što je izgledalo kao klasična igra mačke i miša između emitera i onih koji pokušavaju blokirati signal. Ko šalje poruke, kome su namijenjene i što zapravo znače – zasad niko ne zna.