Američki predsjednik Donald Trump ide prema teškom raskršću u vezi s Iranom, piše u svojoj najnovijoj analizi CNN.

On ne može iskreno proglasiti pobjedu; čini se da gubi kontrolu nad ratom koji se širi; a strateške i ekonomske posljedice povlačenja bile bi pogubnije od posljedica ostajanja u sukobu.

Trump se još ne suočava s očajnom situacijom poput predsjednika Lyndona Johnsona i Georgea W. Busha, koji su produžavali sukobe koji su već bili izgubljeni.

Ali znakovi opasnosti su svuda.

Znakovi opasnosti

Postoji jedno poglavlje u gotovo dvosedmičnom ratu koje najviše pokazuje Trumpovu sve slabiju sposobnost da kontroliše njegovo širenje — zatvaranje Hormuškog moreuza od strane Irana, ključne tačke za izvoz nafte.

Prkos režima pokazuje da, iako SAD imaju ogromnu vojnu nadmoć, ne može se sve riješiti silom, uprkos retorici administracije koja podsjeća na taktiku spaljene zemlje.

Zatvaranje moreuza predstavlja za Trumpa vojnu zagonetku koju će američka mornarica pokušati riješiti uz ogroman rizik, uprkos tome što je Islamska Republika vojno slabija.

To je također najnovija posljedica rata koji je Trump pokrenuo na osnovu „osjećaja“, što izgleda otkriva nepažljiv nedostatak promišljanja. Američki zvaničnici su, na kraju krajeva, decenijama razumjeli kako bi Iran odgovorio na napad.

„Ne možete imati pobjedu ako ne možete koristiti Hormuški moreuz“, rekao je u srijedu za CNN-ovu Erin Burnett penzionisani kapetan američke mornarice Lawrence Brennan. „Hormuški moreuz mora biti ponovo otvoren za međunarodnu trgovinu, a to je teško, ako ne i nemoguće učiniti u sadašnjim okolnostima.“

Brennan, koji je služio na nosaču aviona USS Nimitz tokom iranske talačke krize 1979–1981, dodao je: „Koliko god cijenim predsjednikov optimizam… proglašavati pobjedu nakon prvog ili drugog dana jednostavno nije ispravno. … Ovo će trajati mnogo duže nego što se iko od nas nada.“

Lančana reakcija

Lančana reakcija koja se širi ide dalje od cijena nafte. Gubitak američkog aviona-tankera iznad Iraka u četvrtak, u onome što su zvaničnici opisali kao nesreću, naglasio je troškove masovne vojne mobilizacije, nakon ranije pogibije sedam Amerikanaca u sukobu.

U Sjedinjenim Državama nasilni incidenti u Virginiji i Michiganu u četvrtak naglasili su mogućnost unutrašnjih posljedica rata koji se vodi na drugom kraju svijeta. Nije jasno da su ti incidenti definitivno povezani s ratom na Bliskom istoku. Ali usred pojačanih tenzija i povećanih prijetnji, pucnjava u Virginiji tretira se kao čin povezan s terorizmom. FBI je, u međuvremenu, udar vozilom u sinagogu u Michiganu opisao kao „ciljani čin nasilja protiv jevrejske zajednice“.

Takva prijeteća atmosfera potkopava uvjeravanja Bijele kuće da je sukob već učinio Amerikance sigurnijima uklanjanjem mogućnosti iranske nuklearne bombe i uništavanjem balističkog raketnog programa te zemlje.

„Situacija s Iranom razvija se veoma brzo. Ide veoma dobro. Naša vojska je nenadmašna. Nikada nije bilo ništa slično“, rekao je Trump u četvrtak.

Nazvati operaciju Epic Fury epskim neuspjehom bilo bi prerano.

Nema sumnje da je kombinovani američko-izraelski zračni napad operativni uspjeh i da je možda uništio sposobnost Irana da projicira prijetnje izvan svojih granica; unazadio njegovu sposobnost da nadomjesti uništene rakete i dronove; i oštetio resurse koje režim koristi za represiju. Osim toga, tempo iranskih raketnih napada na američke saveznike u Zaljevu je usporen.

Američki gubici

Iako je svaka pogibija u borbi tragična, američki gubici se još ne mogu porediti s ubistvima američkog osoblja tokom okupacija Iraka i Afganistana — ratova u koje je zemlja duboko zapala, a koje je Trump obećao da neće ponavljati. Rat je uvijek praćen snažnim emocijama i teško ga je procijeniti u realnom vremenu.

I iako je imenovanje novog vrhovnog vođe Irana raspršilo nade da bi režim koji antagonizira SAD gotovo 50 godina mogao pasti, činjenica da se on do sada nije pojavio u javnosti ne znači nužno da je njegova vlast stabilna.

„Procjene koje danas donosite… možda neće nužno biti tačne 5. aprila, a sigurno možda neće biti tačne 10. novembra“, rekao je Ray Takeyh, viši saradnik u Vijeću za vanjske odnose. „Uvijek kažem ljudima u ovakvim trenucima: ‘Morate biti poput časovničara.’ Morate se svaki dan rastaviti i ponovo sastaviti, jer je ovo dinamična situacija koja zahtijeva visok stepen intelektualne fleksibilnosti.“

Sve veći izazovi

Trump se suočava sa sve većim političkim i vojnim izazovima.

Kao doživotni prodavač sklon pretjerivanju, Trump ne voli takvu suzdržanost.

„Da vam kažem, pobijedili smo“, rekao je u Kentuckyju u srijedu. „Znate, nikad ne volite prerano reći da ste pobijedili. Mi smo pobijedili. Pobijedili smo — u prvom satu sve je bilo gotovo, ali pobijedili smo.“

Ali objektivni pregled događaja sugeriše da Sjedinjene Države još nisu pobijedile. Sve veća složenost dovodi u pitanje politički zgodnu priču o pobjedi.

Kriza moreuza

Efektivno zatvaranje Hormuškog moreuza od strane Irana — prolaza kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte — i napadi na tankere u Zaljevu poslali su cijene nafte i goriva naglo naviše. Američka mornarica, svjesna rizika od protubrodskih raketa te dronova s mora i iz zraka, oklijeva da uđe u taj ključni plovni put. Premije osiguranja za brodove naglo su porasle.

Ne postoji jasno vojno rješenje koje bi brzo otvorilo moreuz. Čak i ako postane prohodan, zahtijevao bi stalne pratnje koje bi mogle nadmašiti kapacitete već opterećenih zapadnih mornarica. Bolja opcija bila bi političko rješenje s Iranom. Ali Trump traži bezuslovnu predaju, a Teheran to odbija.

„Problem je što zapravo ne postoji dobar način da se Hormuški moreuz otvori silom, s obzirom na to da ga Iranci mogu držati zatvorenim uz mali broj veoma jeftinih dronova“, rekla je Jennifer Kavanagh, direktorica za vojnu analizu u organizaciji Defense Priorities.

„To je tačka na koju su mnogi od nas upozoravali i prije početka rata — izazovi koje Iran predstavlja su politički izazovi koji zahtijevaju političko rješenje. Iranska balistička infrastruktura, nuklearni program — to su stvari koje zahtijevaju političko rješenje. Isto važi i za ovo pitanje. Ne postoji vojno rješenje, jer čak i ako ga sada otvorite, šta će ga održati otvorenim?“

Problem vođstva

Ubistvo ajatolaha Alija Hamneija u prvim napadima američko-izraelskog rata uokvirilo je sukob kao direktan pokušaj promjene režima — čak i ako su američki zvaničnici kasnije umanjili taj cilj nakon što je režim opstao. Zamjena dugogodišnjeg vođe njegovim sinom Mojtabom zamagljuje Trumpovu priču o uspjehu. To omogućava demokratama da operaciju Epic Fury predstave kao vojni uspjeh, ali taktički neuspjeh.

Demokratski kongresmen Jake Auchincloss, veteran marinskog korpusa, rekao je za CNN da je novi vrhovni vođa „još ekstremniji i još tvrđi od svog oca“.

Hoće li Izrael stati?

Ako Trump u nekom trenutku odluči završiti rat iz političkih razloga, nema garancije da bi Izrael — koji je zbog svog geografskog položaja naviknutiji na dugotrajne ratove — pristao na to. Već postoje znakovi da se američki i izraelski strateški ciljevi razlikuju, nakon što je Izrael bombardovao iransku naftnu infrastrukturu.

Trump je u nedjelju rekao da će završetak rata biti „zajednička odluka“ njega i premijera Benjamina Netanyahua.

Ta izjava ponovo je pokrenula zabrinutost da strana država ima prevelik utjecaj na vojne odluke američkog vrhovnog komandanta. Izraelski česti vojni sukobi — u Gazi, Libanu, Iranu i Siriji — pokazuju da ta zemlja regionalnu sigurnost vidi kao stalnu misiju, a ne kao sukob s jasnim datumom završetka kakav preferira Trump.

Nejasna priča

Zbunjenost i kontradikcije u opisima ratnih ciljeva administracije također mogu otežati stvaranje jasne priče o pobjedi — posebno ako događaji na Bliskom istoku nastave izmicati Trumpovoj kontroli.

Nuklearno pitanje

Trump tvrdi da je dodatno uništio iranski nuklearni program, za koji je ranije rekao da ga je „sravnio sa zemljom“ prošlogodišnjim zračnim napadima. Ali ako Iran i dalje posjeduje zalihe visoko obogaćenog uranija, Teheran bi zadržao teoretsku mogućnost da u budućnosti ponovo pokrene nuklearni program.

Ove sedmice pojavile su se spekulacije da bi Trump mogao narediti operaciju specijalnih snaga kako bi se izvukao radioaktivni materijal.

Ali to bi zahtijevalo ogromne kopnene snage i izuzetno rizičnu misiju. Nuklearna agencija UN-a vjeruje da se u nuklearnom postrojenju Isfahan još nalazi oko 200 kilograma visoko obogaćenog uranija. Bez uklanjanja tih zaliha, Washington nikada ne može biti potpuno siguran u iranske nuklearne ambicije.

Politička stagnacija

Trump je započeo rat poručivši Irancima „da je došao čas njihove slobode“ i da imaju jedinstvenu priliku da ustanu protiv teokratske autokratije. Do sada, međutim, nema javnih znakova takvog ustanka.

Mnogi analitičari smatraju da je vjerovatniji scenario još jedna brutalna represija vlade kada američko i izraelsko bombardovanje prestane.

Iako bi Trump i dalje mogao tvrditi da je postigao stratešku pobjedu ako se prijetnja režima prema širem Bliskom istoku smanji, to bi bilo daleko od njegove rane ratne retorike.

Politička situacija

Zvaničnici uvjeravaju Amerikance da je rast cijena nafte uzrokovan ratom privremen i nužan kratkoročni teret za dugoročnu korist.

Ali prijetnja iranske nuklearne bombe — koja nije postojala kada je rat počeo — mnogo je udaljenija briga u američkim izbornim okruzima nego u Izraelu, gdje predstavlja potencijalnu egzistencijalnu prijetnju.

Dok Amerikanci oplakuju poginule vojnike i gledaju kako već opterećeni kućni budžeti dodatno trpe zbog rasta cijena goriva i drugih troškova, malo je vjerovatno da će dijeliti Trumpove pobjedničke izjave.

Završetak ratova rijetko je čist i nedvosmislen poput američke pobjede nad nacizmom i imperijalnim Japanom 1945. godine. Moglo bi se čak tvrditi da je zemlja od tada izgubila više ratova nego što ih je dobila.

Ali Trump se sada suočava s neizbježnim posljedicama rata koji je sam izabrao. Mora pronaći način da izađe s pobjedom prije nego što početna prednost vojne moći oslabi, a slabiji protivnik nametne završnu bitku iscrpljivanja.