Vijest od 12.3.2026. godine, u kojoj se kaže da je Kancelarija disciplinskog tužioca VSTV BiH formirala predmet protiv sudija Osnovnog suda u Banjaluci zbog nepostupanja po zahtjevu Suda Bosne i Hercegovine za izvršenje pravnih posljedica krivične presude protiv Milorada Dodika njegovim brisanjem kao predsjednika SNSD-a iz sudskog registra pomenutog suda u Banjaluci, iznova nam, po ko zna koji put, pokazuje sav jad i bijedu ne samo ovdašnjeg pravosuđa kao organizacije, već i karakternu bijedu i jad nosilaca sudijskih funkcija, piše Milan Blagojević.

Ta bijeda i jad se zapažaju kada se pažljivo razmotri ono što sudije Osnovnog suda u Banjaluci kažu kao navodni razlog zbog kojeg ne postupaju po navedenoj presudi i zahtjevu Suda BiH.

Oni se s tim u vezi pozivaju na zakon koji u konkretnom slučaju pravno nema nikakve veze sa presudom Suda BiH Dodiku, a to je Zakon o političkim organizacijama. 
Iz njega bi sudije da se vade na članove 26. i 27. time što kažu da je Milorad Dodik funkcioner SNSD-a, a da ti članovi, a time i Zakon o političkim organizacijama u cjelini, propisuje samo zabranu rada političke stranke, a ne i zabranu rada pojedinca u stranci.

Međutim, ovi navodni razlozi su samo to, samo su navodni, a prava pozadina je nešto sasvim drugo, što je veoma dobro poznato tim sudijama, u čemu i jeste suština karakterne bijede ovdašnjih sudija.

Naime, znaju sudije da se Zakon o političkim organizacijama ne može primjenjivati niti se na njega može pozivati u konkretnom slučaju, zato što presuda Suda BiH nije bila presuda SNSD-u kao političkoj partiji nego Miloradu Dodiku kao pojedincu.

Stoga i te kako znaju sudije da se, umjesto tog zakona, na takvu situaciju kod izvršenja presude Suda BiH odnosi ono što je rekao Kristijan Šmit, nametnuvši u julu 2023. godine svoje krivično djelo neizvršenje odluka visokog predstavnika, a to je da osuda za to djelo za osuđenog pojedinca ima za pravnu posljedicu i zabranu obavljanja funkcija u bilo kojem organu pravnog lica, dakle i u političkoj partiji, ako se taj organ finansira iz javnih sredstava.

Prema tome, ono što je nametnuo Šmit je jasno, ali upravo na tom mjestu izbija na površinu i (samo)otkriva se odsustvo karaktera ovdašnjih sudija.

Naime, upravo zato što se radi o zakonu OHR-a, sudije Osnovnog suda u Banjaluci namjerno u odgovoru kojim odbijaju zahtjev za izvršenje presude Suda BiH neće ni da spomenu navedeni dio Šmitovog zakona, već uvode u igru Zakon o političkim organizacijama koji nema veze sa zahtjevom Suda BiH.

Time omogućuju sebi da ne dođu u sukob sa Šmitom, jer bi u suprotnom ili morali reći da je to zakon suprotan, kao što i jeste suprotan, Ustavu BiH, koji u članu 3.3b) propisuje da je BiH suverena država članica UN, usljed čega samo njene institucije mogu donositi zakone, ili bi morali da primijene Šmitov zakon i izbrišu Dodika iz sudskog registra kao predsjednika SNSD-a.

Međutim, samo zato što se radi o Miloradu Dodiku, banjalučke sudije, a ništa drugo ne bi učinile ni sudije ostalih sudova u Republici Srpskoj da su one nadležne, bi da  izađu Dodiku u susret, pa se pozivaju na Zakon o političkim organizacijama, a ne na Šmitov zakon.

Na taj način sudije služe Dodiku, a istovremeno time ne guraju prst u oko Kristijanu Šmitu, iako su prije toga u bezbroj drugih slučajeva, koji se ne tiču Dodika, servilno primjenjivali u svojim presudama sve zakone i druge akte koje je nametao OHR, uključujući i akte nametnute od strane Kristijana Šmita.
To je, dakle, suština hipokrizije ovdašnjih sudija kojoj svjedočimo skoro trideset godina.

Njome sudije, naročito one u Republici Srpskoj, samo zarad sticanja i očuvanja stečenih sudijskih funkcija i velikih plata, gaze profesionalnu čast primjenjujući zakone OHR-a, čime iz ličnog interesa omogućuju vladavinu OHR-a koja bi inače bila nemoguća bez te pomoći sudija, dok se na drugoj strani, kada to treba režimu Milorada Dodika kao u ovom slučaju, opet služe sopstvenim licemjerjem time što ni ne spominju Šmitov zakon, već za potrebe Dodika u igru guraju Zakon o političkim organizacijama, iako znaju da taj zakon nema nikakve veze sa zahtjevom za izvršenje presude Suda BiH protiv Milorada Dodika.

To su, dakle, sudije pred koje ovdašnji ljudi idu i od takvih traže pravdu u svojim slučajevima. Teško li se tim ljudima kada im sude ovakve sudije.

U sve to se uklapa i ono što radi Sud BiH.

Naime, nigdje u krivičnoj presudi tog suda protiv Milorada Dodika nije napisano da ona za pravnu posljedicu ima zabranu Miloradu Dodiku da obavlja funkciju predsjednika SNSD-a, niti je to taj sud napisao u svom zahtjevu za izvršenje te presude upućenom Osnovnom sudu u Banjaluci.

Sud BiH i u svom najnovijem zahtjevu od 27.2.2025. godine (broj S1 2 K 046070 23 K) ni na jednom mjestu nije napisao Osnovnom sudu u Banjaluci da od njega traži da iz sudskog registra izbriše Milorada Dodika kao predsjednika SNSD-a.

Umjesto toga, Sud BiH i ovaj put krajnje neodređeno traži da se izvrši njegova krivična presuda od 26.2.2025. godine protiv Milorada Dodika, a u njoj nema pa nema ni slova o tome da ona za pravnu posljedicu ima zabranu Miloradu Dodiku da obavlja funkciju predsjednika SNSD-a.

Zaista pravi pravosudni rašomon, u kojem se lud poigrava sa zbunjenim, čime se samo dodatno potvrđuje karakterna bijeda ovdašnjih sudija.