Rat s Iranom je vrlo nepopularan među Amerikancima, a rast cijena nafte značit će dugoročno više cijene u gotovo svim područjima. To bi moglo dovesti do izbornog poraza Donalda Trumpa, piše The Guardian u svojoj analizi.

Donald Trump je još uvijek, piše u analizi, euforičan zbog hvatanja Nicolása Madura. Lako hvatanje venecuelanskog predsjednika nije mu samo osiguralo kontrolu nad naftnim i ključnim mineralnim resursima te zemlje, već mu je i omogućilo da pritisne kubansku vladu uskraćivanjem energenata, otvarajući primamljivu mogućnost rušenja komunističkog režima koji Washingtonu zadaje glavobolje još od 1959. godine.

Trump je uvjeren da će njegov zajednički poduhvat s Izraelom u Iranu proći jednako glatko, a salva iranskih projektila i dronova usmjerena na Izrael i arapske susjede nije poljuljala njegovo uvjerenje u pobjedu, kako god je on definisao.

Trumpovo uvjerenje u pobjedu

Šta god rat učinio energetskim tržištima, američka ekonomija to može podnijeti, smatra Trump. "Kratkoročni skok cijena nafte, koje će brzo pasti nakon što uništenje iranske nuklearne prijetnje bude dovršeno, vrlo je mala cijena za sigurnost i mir SAD-a i svijeta", objavio je na društvenim mrežama. "SAMO BI BUDALE MISLILE DRUGAČIJE!"

Trumpov osjećaj nepobjedivosti proizlazi i iz činjenice da njegova nestabilna politika dosad nije nanijela toliko štete koliko se strahovalo. Uprkos zidu carina, raspuštanju savezne radne snage, deportaciji radnika imigranata i neumoljivim napadima na Federalne rezerve, vodeći ekonomisti su se do prije samo nekoliko sedmica pitali hoće li ekonomija uspjeti ostvariti najteži podvig: meko prizemljenje nakon perioda visoke inflacije.

Sjedinjene Države su, uz to, možda i najbolje izolovane od svih velikih razvijenih ekonomija u slučaju naglog skoka cijena energenata. Uvoz sirove nafte značajno je pao uporedo s rastom domaće proizvodnje od početka 2000-ih, a prirodni plin preuzeo je veću ulogu u snabdijevanju energijom.

Dok su evropska tržišta zadrhtala nakon iranske blokade Hormuškog tjesnaca, s druge strane Atlantika Trumpov omiljeni pokazatelj stanja ekonomije, indeks S&P 500, i dalje se kreće blizu svog historijskog maksimuma.

Nepopularan rat i ekonomska cijena

No, koliko god se Trump osjećao moćnim, prijeti mu poraz. Ne vojni poraz od onoga što je ostalo od iranskih oružanih snaga, već poraz od jedine sile koja je ikada mogla zaustaviti američke vojne avanture: otpora američke javnosti.

Rat protiv Irana od samog je početka izrazito nepopularan, što je neuobičajeno za naciju koja obično podržava slanje svojih sinova i kćeri u borbu. Ekonomske posljedice rata zasigurno neće doprinijeti njegovoj popularnosti, jer energetska samodovoljnost ne može u potpunosti izolovati Sjedinjene Države. Cijena nafte određuje se na globalnim tržištima, bez obzira na to dolazi li iz Texasa ili s Bliskog istoka.

Cijena običnog benzina već je skočila na najviši nivo od Trumpovog dolaska na vlast, a vlada sada predviđa da će se vratiti na nivoe iz 2025. tek u jesen 2027. Transportne kompanije, poljoprivrednici, trgovci i aviokompanije prenijet će više troškove na potrošače kroz više cijene prevoza, hrane i usluga.

Sve će se to nedvojbeno odraziti na podatke o inflaciji i otežati smanjenje kamatnih stopa, a skup benzin vjerovatno će pogoditi i prodaju omiljenih američkih terenaca.

Vojni izazovi i neizvjesna budućnost

Trump razumije te rizike, zbog čega njegova administracija pokušava ublažiti udar na cijene nafte. Predstavljen je plan za osiguranje tankera i njihovu pratnju kroz Hormuški tjesnac, ukinute su sankcije na dio ruskog izvoza nafte i razmatra se povećanje venecuelanske proizvodnje.

No, za zaustavljanje najvećeg skoka cijena nafte u više od tri decenije bit će potrebno više od toga. Ili će se rat završiti, ili će SAD morati toliko oslabiti iranske kapacitete da zemlja više ne bude mogla prijetiti prolasku tankera.

Sudeći prema javnim izjavama, Trump istovremeno vjeruje da može postići "bezuslovnu predaju" Teherana i da je rat "gotovo u potpunosti završen". No, njegovi savjetnici u Washingtonu dosad su trebali naučiti da se država može sravniti sa zemljom zračnim udarima, a da se dugoročno rat ipak ne dobije.

Ni iranska Revolucionarna garda ni paravojni Basij neće jednostavno položiti oružje. Koliko god infrastrukture bilo uništeno, na terenu ostaju hiljade naoružanih boraca sposobnih uzvratiti udarac.

Trump bi mogao odustati od zahtjeva za "bezuslovnom predajom", pronaći alternativne razloge za proglašenje pobjede i vratiti flotu kući, no to bi teško prošlo kao uspjeh. Alternativno, mogao bi poslati kopnene snage, opciju koju nije isključio, ili nastaviti s bombardovanjem i gađanjem civilnih ciljeva.

Nijedan od ovih pristupa nije brz, što znači da će ekonomska bol ovog rata najvjerovatnije potrajati. A Trump bi mogao naučiti da, koliko god bilo lako uhvatiti Madura, obezglavljivanje suparničkih režima nije nužno pobjednička strategija svugdje u svijetu.