Piše: Amina Čorbo-Zećo / Patria

Na suđenju u predmetu protiv "Ejupa Ganića i drugih" svjedočili su Hamdija Hodžić i Ibrahim Herak, svjedoci Tužilaštva BiH, koje je tužilac Mladen Vukojičić ispitivao o dešavanjima tokom aprila i maja 1992. godine u Sarajevu.

Hodžić je bio policijski službenik u PS Stari Grad Sarajevo, te je povremeno vodio i poslove šefa smjene, a nakon što su Srbi napustili policiju i usljed nedostatka kadra obavljao je funkciju šefa smjene. Vukojičić je prezentirao svjedoku isječke iz dnevnika aktivnosti koje je vodio šef smjene, a neke događaje evidentirao je upravo Hodžić.

Tužilac je zatim insistirao da svjedok odgovori zašto se desio prekid u dnevniku staničnih aktivnosti, a posljednji napisani prije 30. jula 1992. godine bio je 26. i 27. aprila. Pokušavao je Vukojičić sugestivnim pitanjima nametnuti svjedoku da je on rekao da je riječ o propustu, ali odbrane su na to ulaganim prigovorima spriječile tužioca u njegovim namjerama.

Na koncu Hodžić je kazao da on ne može znati što se desio prekid, ali je kasnije priznao da su formirani i drugi ratni štabovi koji su bili ustrojeni jednako kao i glavne policijske stanice, te da je ulica Dobrovoljačka pripadala Bistriku, a ne Logavinoj, gdje je Hodžić radio.

On je kazao da su njegovi nadređeni bili Ismet Dahić i Enes Bezdrob. I upravo Bezdrob je pitao svjedoka u vezi sa iseljavanjima drugih kasarni, kao što su bile kasarne Jajce, Sedrenik, Trebević, Faletići u kojima nije učestvovala policija, čak naprotiv, bilo im je strogo zabranjeno da se približavaju kasarnama.

Hodžić će tako ispričati da je njemu poznato da je tokom aprila dejstvovano po Sarajevu iz oružja koja je u to vrijeme imala samo JNA, te da je i prije aprila JNA grupisala jedinice oko Sarajeva.

"Nama je javljeno da se na rejonu Crepoljsko nešto dešava, da vojska kopa, da postavljaju neka materijalno-tehnička sredstva. Krenuli smo gore, ali nam je kada sam došao u stanicu Hreša rečeno da se vratimo, da će doći helikopter, da mi nemamo šta izviđati vojsku", kazao je Hodžić.

Ovaj svjedok nije mogao potvrditi raniji iskaz iz 2011. godine kada je kazao da Teritorijalna odbrana 2., odnosno 3. maja 1992. nije bila ustrojena.

Hodžić je kazao da u policiju nikada nije došla naredba o nekim djelovanjima u Dobrovoljačkoj.

Na pitanje Dahićeve advokatice Sabine Mehić da li su se u dnevnik događaja evidentirala ranija iseljavanja kasarni sa područja Starog Grada, Hodžić je kazao da nisu.

Drugi svjedok na današnjem suđenju Ibrahim Herak ispričao je da se ispred komande Druge vojne oblasti našao 3. maja, da je bio u civilu, i bez oružja. On je ispričao kako je Esad Raonić ispred komande na Bistriku pucao u otvor na puškarnici na transporteru, nakon čega su se otvorila zadnja vrata na koja je izašao oficir u maskirnoj uniformi i kazao 'ne pucajte, ne pucajte', i jedan mlađi vojnik s krvavim prstima.

"Eso je i skinuo oficira. To znam jer su kasnije njega zvali maskirni, jer je jedini imao tu maskirnu uniformu. Bio je pripadnik Cacine jedinice, koja nije bila ni pod čijom komandom", ispričao je Herak.

On je dodao da je "Eso pucao u transporter, nakon što je krenula kolona, te da su vrata bila otvorena i vidjele su se noge".

Herak je odbranama potvrdio da su se Cacine jedinice sukobljavale s policijom, zauzimale policijske stanice, te da zna za akcije Trebević 1 i Trebević 2 u kojoj su uhapšeni pripadnici Ćeline jedinice, kasnije osuđeni, a u kojoj je i ubijen Mušan Topalović Caco.

Suđenje u ovom predmetu nastavlja se 25. marta.