Iako je sukob ušao u četvrtu sedmicu, Iran ne pokazuje spremnost na popuštanje. Prema pisanju lista The Washington Post, vlasti u Teheranu odbacuju diplomatska rješenja i fokus stavljaju na kontrolu ključnih energetskih pravaca kako bi izazvale potrese na globalnom tržištu energije i tako izvršile pritisak na Sjedinjene Američke Države i Izrael.

Prema informacijama regionalnih zvaničnika, odlučnost Irana da nastavi sukob povezana je s njegovim utjecajem nad Hormuški moreuz, kroz koji prolazi oko petine svjetskog prometa nafte i plina. Teheran je u velikoj mjeri ograničio plovidbu kroz ovaj prolaz, što je izazvalo ozbiljne poremećaje na energetskim tržištima.

Američki predsjednik Donald Trump uputio je Iranu ultimatum od 48 sati da ponovo otvori moreuz, upozorivši da će, u suprotnom, američka vojska uništiti ključnu energetsku infrastrukturu u toj zemlji.

Djelimičnom blokadom moreuza Iran, kako navodi jedan neimenovani diplomata, pokušava "učiniti agresiju izuzetno skupom za protivnike". Dodao je i da se Iran u ovom sukobu suočava s, kako je rekao, "najmoćnijom vojnom silom u historiji".

Iranski lideri smatraju da je sama sposobnost da zadrže kontrolu nad moreuzom i izdrže napade već određena taktička prednost. Iako su ekonomski efekti za SAD i Evropu zasad relativno ograničeni, rast cijena energenata počinje izazivati sve veću zabrinutost u Vašingtonu (Washingtonu). Pentagon je zbog toga pojačao aktivnosti u području moreuza, raspoređujući dodatne helikoptere i povećavajući broj zračnih udara.

Strategija Teherana, prema procjenama analitičara, zasniva se na ideji da bi nagli rast cijena nafte i plina mogao izazvati globalnu ekonomsku krizu brže nego što bi američka administracija uspjela vojno riješiti situaciju.

Iran je već pokrenuo napade na energetske ciljeve u Katar, Saudijska Arabija i Kuvajt, nanoseći značajnu štetu infrastrukturi i dodatno ugrožavajući globalno snabdijevanje energijom. U isto vrijeme, iransko rukovodstvo očito je spremno podnositi vojne udare bez prihvatanja brzog primirja.

Diplomatske inicijative pokrenule su vlasti Oman i Katara, koje su pokušale posredovati u pregovorima o prekidu vatre. Njihova procjena bila je da, uprkos snažnoj vojnoj sili SAD-a i Izraela, iranska vlast ne može biti brzo srušena. Ipak, Teheran je odgovorio da će razgovori biti mogući tek kada američke i izraelske snage zaustave napade.

Iran, prema riječima jednog diplomate, odbija prihvatiti "preuranjeni prekid vatre" bez jasnih sigurnosnih garancija i kompenzacije za ratnu štetu.

U međuvremenu se sukob dodatno intenzivirao. Prema navodima Pentagona, američke i izraelske snage pogodile su više od 15.000 ciljeva širom Irana, uništavajući vojne objekte i likvidirajući visoke zvaničnike.

Iransko ministarstvo zdravstva tvrdi da je u sukobu poginulo više od 1.200 civila. Među njima je i više od 160 osoba, uglavnom djece, koje su stradale u napadu na jednu školu.

Situaciju je dodatno pogoršalo ubistvo visokih iranskih zvaničnika, uključujući Ali Larijani, sekretara Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti. 

Zapadni diplomati navode da je Larijani bio jedna od ključnih figura za eventualne pregovore sa Zapadom, te da je njegova smrt značajno smanjila šanse za diplomatsko rješenje.

Kao odgovor na napade, Iran je gađao energetsku infrastrukturu u Kataru, Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu, pri čemu je posebno teško oštećeno katarsko postrojenje za prirodni gas.