Politička karijera, nasljeđe, a možda i lična sloboda izraelskog premijera Benjamina Netanyahua na kocki su zbog nadolazeće istrage o napadima 7. oktobra 2023. godine.

U takvim okolnostima, mnogi analitičari novi rat s Iranom vide kao njegov pokušaj političkog preživljavanja i popravljanja narušenog imidža, piše The Guardian.

Tokom više od tri sedmice rata iranski projektili usmrtili su najmanje 15 ljudi u Izraelu i ranili mnoge druge, uključujući oko 200 u noćnim napadima blizu nuklearnog postrojenja na jugu zemlje. Unatoč tome, javna podrška ratu nije poljuljana.

Ogromna većina jevrejskih Izraelaca podržava odluku o pokretanju novog sukoba, a Izraelski institut za demokraciju u dvjema ratnim anketama zabilježio je podršku višu od 90 posto.

Neometani redovitim sirenama za zračnu uzbunu, zatvorenim školama, otkazanim letovima i upozorenjima da bi vojna kampanja mogla potrajati sedmicama, više od polovice ispitanih također je izrazilo želju da SAD i Izrael nastave bombardirati Iran sve do pada tamošnje vlade.

Opozicinoi političari odgodili su kampanju za parlamentarne izbore koji se održavaju ove jeseni i podržali odluku o napadu na Iran, u gotovo jednoglasnom prikazu nacionalnog jedinstva.

Politička računica iza napada na Iran

Ovakav entuzijazam potaknuo je u Izraelu nagađanja da bi premijer Benjamin Netanyahu mogao ranije raspustiti parlament kako bi iskoristio osiguranu američku podršku za sukob i atentat na iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hameneija.

Ovogodišnji izbori bit će prva prilika da Izraelci direktno utječu na svoju vladu od napada koje je predvodio Hamas 7. oktobra 2023. Netanyahu je iznenadio i političke protivnike i saveznike time što je ostao na vlasti nakon najkrvavijeg dana u historiji Izraela, odbijajući preuzeti ličnu odgovornost za sigurnosne propuste, iako su se gotovo svi ostali visoki dužnosnici izvinili i podnijeli ostavke.

Iako je uspio održati krhku koaliciju na okupu, ankete su tokom posljednje dvije godine pokazivale da mu je podrška tvrdoglavo ostajala ispod razine koja bi ga vratila na vlast. Mnogi u Izraelu vjeruju da je u rušenju iranskog režima ili teškom udaru na njegove vojne kapacitete vidio najbolju priliku da uvjeri birače da preispitaju njegovo nasljeđe.

Jedan ministar blizak Netanyahuu rekao je za list Haaretz neposredno prije početka rata: "Što se Netanyahua tiče, put do birališta vodi preko Washingtona i Teherana. Vjerovao je da će uništenjem iranske 'osovine zla' nakon 7. oktobra uspjeti popraviti svoj poljuljani imidž".

Ovaj konsenzus potaknuo je pitanja o Netanyahuovim namjerama. U listu Yedioth Ahronoth, komentatorica Sima Kadmon zapitala je je li rat odgovor na "sigurnosnu ili koalicijsku potrebu". Njezin skepticizam, međutim, ne dijeli većina Izraelaca.

Kada je Netanyahu poručio naciji da je napao Iran kako bi uklonio "egzistencijalnu prijetnju", većina mu je povjerovala, kaže Dahlia Scheindlin, istraživačica javnog mnijenja iz Tel Aviva.

"Jedan od najvažnijih podataka za mene jest da je u junu 2025. gotovo dvije trećine Izraelaca vjerovalo da je djelovao iz stvarnih sigurnosnih razloga. To je značajna promjena, s obzirom na to da su dvije godine nakon napada 7.oktobra ljudi mislili da velike strateške odluke o ratu u Gazi donosi iz političkih razloga", rekla je, prenosi Index.

Rijetki glasovi protivljenja

Politički otpor ratu unutar Izraela uglavnom dolazi od palestinskih građana ili novih lica na sceni, poput Jonathana Shimriza. Shimrizovog brata Hamas je uzeo za taoca 7. oktobra 2023., a kasnije su ga u Gazi ubile izraelske snage.

U politiku je odlučio ući nakon što je osnovao građanski pokret za porodicu ožalošćenih u napadima. "Na kraju, opozicije nema", objavio je na društvenim mrežama. "Zna li iko kada će rat završiti? Zna li iko zašto smo uopće ušli u njega? Postavlja li iko pitanja?"

Izraelski trijumfalizam u oštrom je kontrastu s pogledom na rat izvan zemlje, gdje vijestima dominiraju strahovi od regionalne eskalacije, rastuće cijene energenata i paraliza dijelova zaljevskih ekonomija temeljenih na turizmu i sigurnosti.

Dok je u svijetu fokus bio na bombardiranju škole za djevojčice u Iranu, u kojem je ubijeno najmanje 175 ljudi, naslovnica Jerusalem Posta prikazala je izraelsku pilotkinju ruku pod ruku s anonimnom Irankom uz slogan protuvladinih protesta iz 2022.: "Žene, život, sloboda. Na izraelski način". 

Američka potpora na kušnji

Za mnoge u SAD-u, prikazivanje zračnih napada kao kampanje za ženska prava podsjeća na invaziju na Afganistan. Predsjednik Trump vodio je kampanju protiv stranih intervencija, a njegovu promjenu stava ne podržavaju svi njegovi glasači.

Ankete pokazuju da se većina Amerikanaca, uključujući demokrate i značajan broj republikanaca, protivi onome što smatraju ratom izbora. Trump sada miješa prijetnje slanjem kopnenih snaga s prijedlozima da želi "brzo okončati" sukob.

Najistaknutiji kritičar rata iz Trumpove administracije, bivši direktor Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma Joe Kent, podnoseći ostavku prošle sedmice direktno je prozvao Izrael. "Iran nije bio direktna prijetnja našoj naciji. Jasno je da smo u ovaj rat ušli zbog pritiska Izraela i njegovog moćnog lobija u Americi", napisao je u ostavci objavljenoj na X-u.

Ako takav stav dobije širu podršku u vrijeme kada dvostranačka podrška Izraelu već opada, to bi moglo nanijeti ozbiljnu štetu najvažnijem diplomatskom odnosu zemlje, upozorio je jedan bivši visoki izraelski obavještajni dužnosnik.

"Mislim da je najveći rizik u ovom ratu gubitak američkog naroda", rekao je. "Ako bude puno američkih žrtava, ako cijene goriva porastu i ako se sve ne bude doimalo kao pobjeda, to će samo pojačati negativne trendove prema Izraelu koje već vidimo u SAD-u."

Netanyahuov lični ulog

Dok američko-izraelski odnos prijeti postati teret za Trumpa, za Netanyahua, koji je kampanje često gradio na svom statusu međunarodnog državnika, on je izborni adut. Trump bi u maju trebao posjetiti Izrael kako bi primio Izraelsku nagradu, jedno od najviših državnih priznanja, što bi bila dragocjena prilika za fotografiranje uoči izbora s posebno visokim ulozima za Netanyahua.

Premijer se bori u dugotrajnom sudskom procesu za korupciju, a ako izgubi vlast, na sudu će svjedočiti kao običan građanin. Već je, uz Trumpovu podršku, tražio preventivno pomilovanje, no ministarstvo pravosuđa savjetovalo je protiv odbacivanja optužbi.

Izraelski političari koji podržavaju rat kažu da se boje da će Netanyahu pokušati izvući ličnu korist iz nacionalne žrtve. "Otkako je Netanyahu postao optuženik za kaznena djela, njegovo političko ponašanje sve je više vođeno ličnim preživljavanjem. Zato postoji opravdana zabrinutost da bi njegovi politički razlozi mogli nadvladati izraelske nacionalne sigurnosne interese", rekla je Naama Lazimi, zastupnica Demokrata, stranke lijevog centra.

"Nema sumnje da je iranska prijetnja egzistencijalna, no Benjaminu Netanyahuu se ne može vjerovati da neće iskoristiti rat i postignuća vojske za vlastiti politički opstanak."  

Pobjeda koja bi mogla biti preskupa

No, ako je Netanyahu i pokrenuo rat imajući na umu izbore, kampanja bombardiranja nije donijela željeni poticaj. "Nije bilo značajnog porasta povjerenja u vladu, samo nekoliko postotnih bodova koji su se brzo vratili na predratne razine. Ovaj rat potencijalno preuređuje cijeli Bliski istok, a izraelska javnost jedva da je i trepnula", rekla je analitičarka Scheindlin.

U međuvremenu, kampanja protiv Teherana potisnula je u drugi plan izvještavanje o humanitarnoj katastrofi u Gazi i nasilju na okupiranoj Zapadnoj obali.

Ipak, ako ankete budu tačne i izraelski birači ponovno izaberu podijeljeni parlament, sukob s Palestincima mogao bi se vratiti u fokus. Stranke koje predstavljaju palestinske građane Izraela mogle bi biti ključne za formiranje vlade, no glavne jevrejske  opozicione stranke, čiji se sigurnosni programi ne razlikuju bitno od Netanyahuovih, zaklele su se da s njima neće sarađivati.

Svi vodeći izazivači, uključujući bivšeg premijera Naftalija Bennetta, protive se palestinskoj državi unatoč pojačanoj međunarodnoj podršci. Dok su rasle globalne kritike zbog izraelskog rata u Gazi, SAD se pokazao ključnim diplomatskim i vojnim saveznikom sve izoliranije nacije. Ako rat s Iranom trajno ošteti taj odnos, svaki vojni trijumf mogao bi se pokazati kratkotrajnim.

"Što ako se dan poslije nađemo sami?" napisao je Eli Leon u listu Maariv. "Ako je cijena rušenja iranskog režima prekid saveza sa Sjedinjenim Državama, to će biti pobjeda koja će nas na kraju stajati sposobnosti da dugoročno preživimo u ovoj regiji."